Mještani sela u vrgorskom kraju nastoje doskočiti propadanju zgrada, prvotno namjenjenih poštama, njihovom prenamjenom za druge aktivnosti. Tako su se pojavili pomalo bizarni prijedlozi. U selu Stilja mješatni u zgradni pošte namjeravaju smjestiti mrtvačnicu, u Banji su u prostorijama pošte otvorili boćarski klub.

One rijetke pošte koje su ipak proradile, prvenstveno zbog udaljenosti od Vrgorca - pošta u Rašćanima je udaljena od Vrgorca skoro 30 kilometara - muku muče kako bi opstale usred racionalizacije broja poštanskih ureda. Tako je golema dijaspora iz Rašćana, selo je nekada imao dvije tisuće stanovnika, a danas jedva 200, odlučila sve svoje račune plaćati u rodnom selu, a sve kako bi se povećao promet poštanskog ureda te kako ne bi bila dokinuta pošta u njihovom mjestu.

Primjer gradnje pošta u Dalmatinskoj zagori školski je primjer promašenih inicjativa planera iz Zagreba koji nikada nisu ni vidjeli mjesto u kojem su, jednim potezom pera,  odlučili izgraditi poštanski ured. Jesu li se ovi novci mogli pametnije iskoristiti kako bi život opstao na  dalmatinskom kršu? Naravno da jesu, međutim, netko je ipak vidio vlastitu poslovnu logiku u ovim projektima.