U Gradskoj vijećnici Ljubuški, u utorak navečer je svečano predstavljena knjiga Obeščašćivač, publicistička knjiga „kaočasopis“ i Kad srce brodi / Che navighi il cuore, poetsko-grafička mapa, hrvatski / talijanski jezik, autora Vlatka Majića, Ljubušaka iz Vitine koji je potekao iz ovih krajeva i koji je samo naizgled otišao iz njih. O književnim djelima govorili su književnici prof. Mate Grbavac i fra Miljenko Mića Stojić.
Profesor Grbavac je u svom predstavljanju naglasio kako je autor veliki borac za Hrvatski jezik kojeg je iznjedrila ova naša kršna i krševita Hercegovina, ta zelenilom i hladnom vodom bogata Vitina.
„Vlatko je pjesnik koji je naučio da treba brusiti riječi, Iz nje izbaciti sve nepotrebno što se u njoj nataloži da bi ponovno zablistala onom ljepotom kada se prvi put pojavila na čovjekovoj usni. Vlatko je taj koji brusi riječ, ne da bi joj uništio značenje i sadržaj, već da bi otvorio nova značenja koja ona ima u sebi, a koje nisu drugi vidjeli, otkrili i želi je na svjetlo dana iznijeti“ rekao je Grbavac.
„Vrijeme oko nas je prematerijalizirano i odnosi su u svijetu prepolitizirani, kaže Vlatko Majić, tamo negdje oko sredine knjige, pokušavajući kriknuti da treba drukčije. Pa onda nastavlja da je sve puno buke, dinamike, tehnike i svakojake trke što nimalo ne pridonosi brizi za jezik, misao i knjigu. A za one koji ga dovoljno ne poznaju pri kraju kaže da mu je svijet jednostavan i lijep. Čisti Mediteran, Hercegovina i Dalmacija, sunce, kamen, rijeka u polju i jablani kraj nje. Tu se brusi jezik, igra s njim, voli svoje i uranja time u voljenje drugoga kraj sebe“, rekao je fra Miljenko Stojić te na kraju zaključio „Ako čitatelji ne budu u ovoj knjizi tražili uobičajeni govor, ako se prepuste igri riječi, shvatit će što je pisac zapravo htio poručiti. U drugom slučaju ostat će uskraćeni za topao, pitak, književno-domoljubni izričaj. Majić je, istina, davno dokazao i svoju književnu nadarenost i svoj osjećaj za domovinu, ali vatru uvijek treba držati upaljenom da se ne ugasi i da se ne ohladimo. A on ju je baš dobro razbuktao. Neka mu je i nadalje s Božjim blagoslovom“.
Autor je publici otkrio kako mu je ugodno u Ljubuškom nakon petnaest godina kada je zadnji put predstavljao svoje knjige te je posebno zahvalio HKD Napredak koji mu je omogućio da može predstaviti svoje dvije knjige i prijateljima Miljenku i Mati koji su biranim riječima govorili o njegovim knjigama.
„To nije zbirka pjesama, to nije zbirka proze, to nije zbirka eseja nego je kaočasopis. To su sve moji radovi; tri priče, oko trideset pjesama, petnaest mojih prikaza drugih knjiga, dva intervjua i na kraju dvije recenzije. To je ono što jedan časopis ima“, rekao je autor Majić o prvoj knjizi, a za drugu je rekao da ona ima čudnu povijest: „U ratu sam napravio te male kratke zapise i jedan moj prijatelj je poželio da napravi grafiku za te moje stihove od tri retka“.
Vlatko Majić je književnik i profesor književnosti koji je rođen u Vitini, a živi i radi u Zadru i Pagu. Piše poeziju, prozu, igrokaze i književne kritike. Pjesme su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, francuski i slovenski jezik. Nagrađivan za poeziju i prozu te je zastupljen u čitankama i antologijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Član je Društva hrvatskih književnika.
Predstavljanje je organizirala ljubuška podružnica HKD Napredak, program vodila Anamarija Nosić, a u glazbenom dijelu programa nastupili su učenici Osnovne glazbene škole Ljubuški.
https://www.facebook.com/pg/ljubuskiportal/photos/?tab=album&album_id=10155425091402025
,
