Ivan i Milenko Rašić rođeni su u Klobuku 1941. odnosno 1944.godine od oca Joze i majke Ore rođene Petrović. Otac Jozo kao hrvatski vojnik i domoljub morao je 1945. godine otići iz Domovine ispred progona ondašnjih vlasti. Majka Ora, vrlo energična i hrabra žena, uspjela je godine 1956. isposlovati dopuštenje jugoslavenskih vlasti za odlazak cijele obitelji gdje u Argentinu gdje  je od 1945. živio otac obitelji Jozo. Ivan je te godine u klobučkoj školi završio osmi, a Milenko šesti razred. Našli su oca koji je živio vrlo siromašno. Odlučili su se baviti jednim od poslova koje su naučili u rodnom Klobuku: počeli su uzgajati kokoši i prodavati ih na obližnjoj tržnici. Kako su svi bili vrlo radini i poduzetni, počeli su proširivati posao i polako osiguravati temelje za preživljavanje. Otac Jozo je umro nakon nekoliko godina, a oni su s majkom nastavili razvoj posla koji danas obuhvaća potpuno zaokruženu proizvodnju pilećeg mesa u više proizvodnih pogona s preko četiri tisuće zaposlenih.

Danas u Argentini slove kao jedni od najjačih poduzetnika. Vrlo su aktivni u podupiranju humanitarnih, kulturnih i obrazovnih organizacija i ustanova. Između ostalog osnivači su i glavni podupiratelji ustanove "Mala škola" u Buenos Airesu koja se bavi njegovanjem hrvatskog jezika, kulture i običaja.

Nikad nisu zaboravili rodni kraj. Majka im je umrla prije nekoliko godina, ali i dalje, najmanje jednom godišnje, posjete Domovinu, obiđu rodbinu i prijatelje i pruže pomoć gdje god je potrebno. Ovdje ćemo navesti samo dio onoga dobroga što su braća Rašić učinila za svoj Klobuk, općinu Ljubuški i Domovinu. Na inicijativu fra Tihomira Kutle u potpunosti su 1989. financirali postavljenje zidnog kamenog mozaika "Uskrsli Krist" autora Vatroslava Kuliša u klobučkoj crkvi vrijednog 80.000 KM. U vrijeme i nakon Domovinskog rata pomagali su četrdeset obitelji stradalnika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kroz instituciju kumstva. S preko 550.000 KM poduprli su izgradnju velebnog objekta škole u Klobuku pod vodstvom fra Vlatka Kozine. Prošle godine su sa 17.000 KM financirali dogradnju i rekonstrukciju grijanje u istoj školi, pomogli podizanje zvona na Brdu te se uključili u uređenje groblja na Crkvini i izgradnju mrtvačnice s preko 45.000 KM. Konstantno brinu o infrastrukturi zaseoka Tušina gdje su rođeni i prije dvadesetak godina obnovili rodnu kuću: izgradili trafostanicu i niskonaponsku mrežu, asfaltirali priključnu cestu, doveli vodu s vrela Rakovnik...

Također, stalno pomažu mnoge obitelji koje su ugrožene bolešću ili neimaštinom. Braća Rašić ozbiljno su zainteresirana za dobrobit rodnog kraja i svakom prilikom spremno iskazuju želju i htjenje da pomognu sve korisne inicijative. U braći Rašić prepoznajemo ljude koji su zaslužili da im se oda počast i zahvali za sve učinjeno, ali i za ono što će sasvim sigurno i u budućnosti činiti.