Maškare. Lijep i zanimljiv običaj. Uvijek sam ih volio i pomalo mi je žao što se običaj gubi, ni djeci više nije zanimljivo kao što je nekada bilo. U ona ekonomski teža vremena (a ja ih se sjećam iako sam još relativno mlad i unatoč pričama kako je prije ''sve bilo bolje'') bila je to prilika dobiti koji dinar više od onoga što nam redovito daju roditelji.

Ovih dana kada se govorilo o djeci, jedan mladi čovjek je rekao: „Danas je dosta jedno dijete jer dijete mnogo košta“. Ako se vrijednost djetetova života počne mjeriti novčanim iznosima, materijalnim vrednotama, znak je da tu više nema ljubavi. Ako nema ljubavi nemamo ni budućnosti.

Jedna je priča jutros na portalima potpuno tiho i neočekivano protresla ono zadnje u nama što skrivamo duboko od svih. A počesto i od sebe samih. Odavno već u našem sirovom, prljavom i beskrupuloznom medijskom svijetu nije bilo vijesti koja nije bila bitna sama po sebi, zbog glavne informacije, nego nečeg sasvim sporednog,

Prošli tjedan u programu Radio Ljubuškog, u ovim doista neuobičajenim okolnostima u Hercegovini dok smo okruženi ovolikim snježnim pokrivačem, prigodni komentar dao je fra Mate Logara iz Drinovaca. Kaže ona pjesma: dolove i brijeg zabijelio je snijeg, a narodna izreka kaže da ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag.