U kolopletu Božjega djela spasenja svako liturgijsko vrijeme priča svoju priču i približava biblijski trenutak našoj svakodnevici, izdiže se iznad svega profanog i svjetovnog, pruža se u eshaton i živi iz povijesti ovdje i sada.
Izmiče našoj spoznaji, a opet nam je otkrivena tajna, nevjerojatna Božja simfonija usred ljudskog vapaja duša. Iskrada se iz naših granica i vodi nas smiraju nas samih u kairosu Apsolutnog i Vječnog. Korizma je pred vratima. Četrdest dana suputništva u Kristovoj patnji i žrtvi, četrdeset dana novih otkrića o nama samima, četrdeset dana sudjelovanja u božanskoj drami u ljudskom obličju i četrdeset dana hoda kroz pustinju naših života. Svatko će je proživjeti na svoj način, padat će mnogobrojne odluke, a mnogi neće izdržati a da se ne pohvale svojom izdržljivošću u odricanju. Kao u svakom zadiranju potrošačkog mentaliteta u sveta otajstva, koja su često neprihvatljiva suvremenom pogledu na život bez ikakvih ograničenja, i korizmu se pokušava prikazati poput dobre pripreme za uskrsnu promidžbu. Uskoro će nas iz izloga mamiti uskrsni popusti, susretat ćemo se sa zečevima na trgovima, a iz košara djevojki u narodnim nošnjama virit će slatki pilići uz poneki letak o nekom novom trgovačkom centru. Vabit će nas šunkama i jajima, a niti jednom riječju nitko u javnosti neće spomenuti bit svega. Kako ne bismo nekoga uvrijedili. Možda se opet dogodi pustoš ljudskog srca, i mnogi, koji se tako rado znaju zvati kršćanima, ne povjeruju u stvarnost Uskrsa. Zar je tako teško prihvatiti darovanu Ljubav.