Na današnji dan navršava se točno 12 godina otkako je Dario Kordić izašao na slobodu, nakon što je odležao drakonsku kaznu i proveo gotovo 17 godina u uzništvu Haaga i Graza.
Dok se javnost dobro sjeća slika s Plesa, današnje Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman, gdje je bivšeg političkog lidera iz Središnje Bosne dočekalo više od pet tisuća sretnih domoljuba, današnja stvarnost šalje potpuno drugačiju, poraznu poruku o odnosu politike prema onima koji su podnijeli najveći križ, piše infocus.ba.
Unatoč činjenici da je osuđen po zapovjednoj odgovornosti, bez izravnih dokaza o sudjelovanju u zločinima, Kordić unatoč godinama provedenim u uzništvu, danas u Republici Hrvatskoj živi bez temeljnih prava.
Mnogi danas zaboravljaju da je Kordić odležao drakonsku kaznu za druge, zahvaljujući uroti na relaciji Tihomir Blaškić – Anto Nobilo, te njihovom svjedoku pokajniku, pokojnom Vladimiru Šantiću iz Viteza, kroz plasiranje teze o takozvanoj „dvostrukoj liniji zapovijedanja“.
Za razliku od onih koji su izabrali put urota, pokajništva i prebacivanja krivnje kako bi spasili sebe, Kordić je s kršćanskim strpljenjem ponio svoj križ koji ponosno nosi i danas.
Čovjek koji je dao sebe za opstanak naroda, sustavno je gurnut u zaborav od strane onih koji mu najviše duguju – Vlade RH i HDZ-a BiH, braniteljskih udruga i drugih.
Selektivno pamćenje u Busovači: Zaboravljeni temelji i žrtva roditelja
Koliko je zaborav dubok i sramotan, najbolje pokazuje nedavni primjer iz Busovače.
Tijekom održavanja manifestacije „Hercegovina u Busovači“ u Gradskom parku, koja se simbolično odvijala tik pokraj starog komunističkog spomenika, nitko se od prisutnih dužnosnika, organizatora, pa ni lokalnih portala, nije sjetio spomenuti ime Daria Kordića.
Što je još poraznije, zaboravljeni su i njegovi pokojni roditelji koji su dali golemi obol u Domovinskom ratu i stvaranju uvjeta za slobodu u kojoj ti isti političari danas uživaju.
Njegova majka, ugledna liječnica i specijalistica pedijatrije, nesebično je skrbila za najmlađe u najtežim danima, dok je otac, gordi i nepokolebljivi Hercegovac, bio među prvim ljudima koji su povezali Busovaču s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Otac je bio jedan od utemeljitelja i pokretača nastanka HDZ-a BiH na ovim prostorima, a Dario je samo hrabro nastavio njegovim stopama kada je bilo najteže.
Činjenica da se na ovakvim događajima briše povijest obitelji koja je ugradila sebe u temelje opstanka Hrvata Središnje Bosne, zorno svjedoči o moralnom dnu onih koji danas vode glavnu riječ.
Dok se političke elite u blindiranim limuzinama voze od Zagreba do Mostara, preusmjeravaju rijeke i kite se obljetnicama Herceg-Bosne, hrvatskim zajedništvom, čovjek koji je ponio najteži politički teret obrane danas je gotovo zaboravljen.
Ali nije zaboravljen od obitelji, od par bliskih prijatelja i od onih koji su utkali sebe u Herceg Bosnu i ljubav prema Bogu i svom hrvatskom narodu.
Njegov prijatelj Miroslav Piplica s tugom i ogorčenjem konstatira kako ilegalni migranti u državi imaju osigurano sve, dok Kordić živi kao građanin drugog reda, te da je bio spreman odležati još deset godina ni za što, samo da bi u svojoj državi mogao živjeti kao čovjek.
Kritika ne zaobilazi ni braniteljske udruge koje glasno slave obljetnice, ali sramotno šute kada treba dići glas za prava onih koji su bili na čelu obrane hrvatskog naroda u BiH.
Orkestrirane harange i zla medijska reinterpretacija
Da politički i medijski progon ne prestaje ni godinama nakon izlaska na slobodu, svjedoči i obiteljska drama kroz koju prolaze njegovi najbliži. Njegov brat Davor Kordić odlučio je prekinuti šutnju i javno progovoriti o namjernoj i zloj medijskoj interpretaciji obiteljskog videozapisa koji svako malo podiže prašinu u javnosti.
Davor, koji je osobno snimio brata na obljetnici Oluje 05.08.2022 godine, pojašnjava kako je video na njegovom profilu stajao potpuno otvoren gotovo godinu dana i pregledan je tisuće puta bez ikakvih kontroverzi.
„I što se događa? Na dan 10. lipnja 2023. odmah ujutro, istovremeno, orkestrirano desetine ‘talibansko-partizanskih’ portala plasiraju vijest i izvrću činjenice. Idu tako daleko da izjavu mog brata s videa – spajaju sa zločinom u Ahmićima besramno aludirajući kako je Darieva izjava išla u smjeru ‘ponavljanja zločina’“, otkriva Davor pozadinu ove medijske operacije.
Darieva izjava da bi „sve ponovio“ i da mu „nije bilo teško“ zlonamjerno je izvučena iz konteksta.
Dario je time poručio da bi za svoj ljubljeni hrvatski narod ponovno bio spreman odležati 17 godina zatvora, a ne da bi ponovio ratne strahote.
Tek nakon godinu dana stajanja na internetu, sporni je video naglo gurnut u žižu medija
Orkestrirani napadi portala, potpomognuti određenim političkim strukturama i službama, plasirani su s jasnim ciljem: skrenuti pažnju s obljetnice stravične pogibije osmero hrvatske djece u Vitezu, za koju tek sada pokrenut sudski proces.
Davor Kordić otvoreno podsjeća da je sud u Haagu Dariju nudio smanjenje kazne, ali pod uvjetom da bude pokajnik. Dario se nije htio kajati za nešto što nije učinio i tu je ponudu glatko odbio, za razliku od Tihomira Blaškića i Vladimira Šantića, pitajući se peče li ih imalo savjest.
Unatoč svemu, Dario se iz uzništva se vratio živ, zdrav, mladolik i još jači, magistriravši teologiju u 60. godini života.
Njegov osmijeh i nesalomljiv duh i danas su najveći trn u oku onima kojima smeta ravnopravnost Hrvata i opstanak Lašvansko-Lepeničke doline.
Poruka koja ostaje: Križ koji svijetli
Dvanaest godina nakon povratka, dok se prašina medijskih hajki polako sliježe, ostaje samo jedna istina: Dario Kordić je svoju cijenu platio – i to uzdignute glave.
Dario Kordić stoički je podnio svoju presudu, ističući kako je to za njega bio dar od Boga.
„Nisam bio u zatvoru, nisam bio u krletci, bio sam slobodan u Duhu Svetom i tamo sam spoznao duhovnost i molitvu, te sam bio najslobodniji čovjek na svijetu“, riječi su kojima opisuje svoje uzništvo.
Njegova pobjeda nije u političkim foteljama niti u blindiranim limuzinama iz kojih ga danas zaboravljaju.
Njegova pobjeda je u onom istom osmijehu s Plesa, u nesalomljivom duhu koji je izdržao 17 godina uzništva i u obitelji koja ponosno stoji uz njega.
Političari mogu okretati glavu, portali mogu krojiti lažne narative, ali žrtvu za opstanak hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni povijest nikada neće moći izbrisati.
Jer kako poručuju njegovi najbliži: vratio se jači, s vjerom u srcu, noseći svoj križ s kršćanskim strpljenjem, kao vječni podsjetnik na cijenu slobode koju danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo.
