U našoj rubrici “Iz nedavne prošlosti ljubuškog kraja” donosimo vijesti i novinske članke nastale u nekoliko desetljeća prije pojave Ljubuškog portala, objavljene u glasilima tog doba.
Nastavljamo sa serijalom tekstova iz pismohrane Slobodne Dalmacije u kojima ćete iz dana u dan moći pročitati vijesti iz ljubuškog kraja koje su objavljene na stranicama tog splitskog dnevnika. Iz za vas odabranih tekstova naših dopisnika, u prvom redu pokojnog Radoslava Dodiga, nenadmašnog i neponovljivog erudita, čovjeka-enciklopedije, kralja znanja i viteza duha, vidjet ćete kako se u ovih 30 godina puno toga u našoj sredini promijenilo, ali da se neke vijesti ponavljaju bez obzira na vremenski odmak.
Danas prenosimo članak iz 1992.:
LJUBUŠKO PONAVLJANJE POVIJESTI: VRIJEME TOČKICA
LJUBUŠKI — Nedavno je mjesno poduzeće »Trgocoop« iz Ljubuškoga organiziralo prodaju roba iz republičke pričuve. Radilo se o brašnu, ulju i šećeru koje je dijeljeno u pakiranjima — brašno 25 kg, šećer 5 kg i ulje 4 boce od po litar. Naravno, radilo se o popularnim cijenama, pa se stvorila neopisiva gužva. Bilo je zamišljeno da se ovo »sljedovanje« i daje po kućanstvu uz predočenje osobne karte kao dokaza identifikacije. Ipak, grlati i plećati imali su prednost.
Narod kao narod odmah je provalio redoslijed: prvo oni s »mercedesima«, u sredini obični puk, a na začelju pripadnici bivših »komiteta«. U redu smo zatekli profesora Landeku koji je strpljivo čekao svoj red. Kaže profesor, inače dobar poznavatelj Ijubuških prilika i povijesti, da ga ovo podsjeća na davnu 1948. godinu kada je također išao u Ljubuški po »fasung« (kako su tada zvali »sljedovanje«). Samo se tada davalo vrlo sitno — na deke, a distribuciju je obavljalo također mjesno trgovačko poduzeće »Polet«.
— Čini mi se da opet | dolazi vrijeme točkica — rezignirano je zaključio umni profesor.
R.D.