Danas se obilježava 27. obljetnica smrti mr. Mate Bobana, predsjednika HZ i HR Herceg-Bosne, vrhovnog zapovjednika HVO-a i predsjednika HDZ BiH.
Vojnik hrvatskoga naroda, kako su ga nazivali, šiban burom nepravdi na svoj i na račun svog hrvatskog naroda u BiH, tog poslijepodneva zauvijek nas je napustio. U njegovim Bobanima, srce mu je prestalo kucati. Iako je jurila Hitna pomoć do Bobana pa prema Mostaru, nažalost, predsjedniku se nije moglo pomoći.
Mate Boban bio je prvi predsjednik i utemeljitelj Hrvatske zajednice Herceg Bosne. U kolovozu 1993. Hrvatska zajednica prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Da je koncept Mate Bobana opstao, Hrvati u BiH bi po mišljenju mnogih danas po bogatstvu i snazi bili u rangu s najrazvijenijima u Europi, pišu Grude.com.
Nažalost, Herceg Bosna je sebe ugradila u koncept ovakve Bosne i Hercegovine što će, pokazuje se, biti najveća pogreška političkog rukovodstva Hrvata. Danas Hrvati ne mogu birati svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH, a pitanje je vremena kada će ostati i bez svih ostalih prava. Sarajevo ih ionako već godinama sustavno pljačka. Također, Hrvati nemaju luksuz političkog demokratiziranja jer bi bili preko noći pregaženi.
Na sve ovo upozoravao je predsjednik Mate Boban, čovjek koji je stao na čelo naroda u jednom vremenu, a za kojeg je fra Ante Marić rekao:
– Mate je tih 90-ih godina prošlog stoljeća već bio srednjovječan čovjek, želio se predati tek posađenom vinogradu, htio uživati sa svojim unucima i svojom obitelji, no naišao je taj trenutak. Čuo je te riječi: Ustani, ostavi sve to o čemu sanjaš, pođi, slijedi dar svoga duha, slijedi zov svog naroda i svoje zemlje. To je i učinio! I te je 1997. godine u svojoj glavi i u svojoj duši imao samo jednu pomisao: “Bože moj, samo da naše žrtve, da naša krv, ne budu uzaludne.” Trebalo je godina, Mate da se shvati da si pobijedio, da nisi pokleknuo – fra Antine su riječi o magistru Mati Bobanu. Dok se brojke nižu, sjećanje je sve jače, ali i činjenica da je plan Mate Bobana bio jedini ispravan plan za Bosnu i Hercegovinu.
“Što god nam kao narodu radili tijekom povijesti; nazivali nas bogumilima, pokušavali poturčiti, uvjeravali da smo Bošnjaci katolici, silili da budemo Jugoslaveni ili mitili da budemo Bosanci, mi, Hrvati Bosne i Hercegovine, bili smo i ostali dio jedinstvenog hrvatskog naroda. Povijesno pravo da pored Hrvatske i Bosnu i Hercegovinu zovemo svojom Domovinom i da kroz njezino državno uređenje uživamo sva međunarodna priznata prava državotvornog naroda, mi Hrvati ravnopravno dijelimo s druga dva suverena i konstitutivna naroda u BiH: Muslimanima i Srbima. Samo je zadovoljavajuće rješenje za sva tri naroda i usmjerenost europskim integracijama preduvjet stabilne i samoodržive Bosne i Hercegovine.” (mr. Mate Boban).
Nespreman popustiti
Bobanove ideje o Herceg-Bosni kao upravnom ustroju s elementima državnosti; vojskom, policijom, pravnim i monetarnim sustavom ne predstavlja secesiju, niti odricanje Hrvata od prava na ostali dio BiH, nisu prihvaćene od pojedinih Hrvata u Bosni i Hercegovini.. Iako je to bilo moguće, nikada joj nisu postavljene jasne granice, donesen Ustav, formirano Ministarstvo vanjskih poslova, usvojen zakon, koji bi diskriminirao pripadnike drugih naroda i dr.
“Što god nam kao narodu radili tijekom povijesti; nazivali nas bogumilima, pokušavali poturčiti, uvjeravali da smo Bošnjaci katolici, silili da budemo Jugoslaveni ili mitili da budemo Bosanci, mi, Hrvati Bosne i Hercegovine, bili smo i ostali dio jedinstvenog hrvatskog naroda. Povijesno pravo da pored Hrvatske i Bosnu i Hercegovinu zovemo svojom Domovinom i da kroz njezino državno uređenje uživamo sva međunarodna priznata prava državotvornog naroda, mi Hrvati ravnopravno dijelimo s druga dva suverena i konstitutivna naroda u BiH: Muslimanima i Srbima. Samo je zadovoljavajuće rješenje za sva tri naroda i usmjerenost europskim integracijama preduvjet stabilne i samoodržive Bosne i Hercegovine”, govorio je Boban, inače magistra ekonomskih znanosti, o bosanskohercegovačkim Hrvatima.
A upamćen će biti i kraj njegova govora pred oko 10 tisuća ljudi, 19. svibnja 1993. godine, tijekom prvog posjeta Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni hrvatskog predsjednika Franje Tuđamana i ministra obrane Gojka Šuška, s kojima je dobro surađivao.
‘Garancija da će uspjeti’
“U ime cijele Herceg-Bosne, u ime svih Hrvata, pozdravljam predsjednika svih Hrvata, poglavara države Hrvatske dr. Franju Tuđmana. On je garancija naše slobode, on je garancija da ćemo mi uspjeti”, rekao je u Širokom Brijegu, dok ga je tog ljeta Katolička crkva u Bosni i Hercegovini žestoko kritizira, zajedno s njegovom politikom prema BiH.
Hrvatski katolički vrh, kardinali Franjo Kuharić i Vinko Puljić, biskup Franjo Komarica i čelnik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović “odrješito i smjelo osuđuju zločine hrvatskih religioznih nacionalista” i podržavaju nacionalno i religijski pluralističku Bosnu i Hercegovinu. Mate Boban i Gojko Šušak potom šalju pismo upozorenja kardinalu Kuhariću i upozoravaju ga da se crkveno vodstvo ostavi pitanja koja ih se ne tiču, dok mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i fra Jozo Zovko također navode da je rat u Bosni i Hercegovini političke, a ne religijske naravi.
Dana 3. kolovoza 1993. godine, u Ženevi počinje četvrti sastanak vođa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini, na kojima sudjeluje i Boban. Kad je uvidio kakav nepravedan mir i kojom žestinom spram hrvatskog naroda sprema međunarodna zajednica, nespreman popustiti, od izabranih predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini i predsjednika Tuđmana, kojemu je bio privržen, traži odlazak sa svih funkcija. Dana 19. studenog 1993. godine, nakon sastanka sa Franjom Tuđmanom u Zagrebu, Boban je smijenjen, a za njegova nasljednika je izabran Krešimir Zubak.
Njegovo ime se spominje
Nakon kraha njegovih ideja o upravnoj podjednici, kao jamcu hrvatske opstojnosti i ravnopravnosti te nametnutoj federaciji s Bošnjacima, Boban je dvije godine radio u INA-i, gdje je imao dobro plaćen posao. Potom je imenovan za direktora Dubrovačke banke na području Hercegovine, a zanimao se i za nogometne i odbojkaške klubove.
Preminuo je 1997. godine, a njegova uloga i naslijeđe ostaju kontroverzni i predmet različitih tumačenja u kontekstu ratnih zbivanja u BiH. Njegovo ime često se spominje na suđenjima bosanskohercegovačkim Hrvatima pred Haaškim sudom. Vodeći politički predstavnici Hrvata u BiH obilježavaju dan njegove smrti. Podigli su mu spomenik na groblju gdje je ukopan u Gorici, ulice u mnogim hercegovačkim mjestima nose njegovo ime a tako je nazvan i skijaški centar na Blidinju.
