U Čepikućama i Trebinji svečano je obilježena 35. obljetnica jedne od značajnih bitaka Domovinskog rata, u kojoj je malobrojna skupina hrvatskih branitelja 1. listopada 1991. godine zaustavila napredovanje znatno brojnijih i bolje opremljenih neprijateljskih snaga prema Dubrovniku. Među sudionicima ovogodišnjeg obilježavanja bili su i pripadnici 1. dobrovoljačke pukovnije HV-a „Kralj Tomislav”.
Bitka kod Čepikuća započela je 1. listopada 1991. godine, u vrijeme snažnih napada na dubrovačko područje. Crnogorski rezervisti i pripadnici brigade JNA „Sava Kovačević” napredovali su iz smjera Ravnog i Trebinja prema Čepikućama, gdje su ih u zasjedi dočekali hrvatski branitelji.
Neprijateljske snage, kojima je zapovijedao Milan Torbica, pretrpjele su velike gubitke, uključujući pogibiju zapovjednih kadrova. Pripadnici Zbora narodne garde, MUP-a i hrvatski dragovoljci uspjeli su zaustaviti napredovanje na tom pravcu i ozbiljno poremetiti planove napada na hrvatski jug.
Nakon poraza kod Čepikuća uslijedila je odmazda nad hrvatskim stanovništvom Ravnog. Prema podacima navedenima u izvješćima s obilježavanja, ubijene su 22 osobe, 19 ih je odvedeno u logor u Bileći, a mjesto je spaljeno.
Čak 53 dana otpora nadmoćnijem neprijatelju
Hrvatski branitelji držali su položaje na ovom području punih 53 dana, pružajući otpor znatno nadmoćnijim snagama. Obrana Čepikuća imala je veliko značenje za šire dubrovačko područje, uključujući Pelješac, Ston i Dubrovnik.
Unatoč važnosti ove bitke, njezini sudionici godinama upozoravaju kako javnost još uvijek nedovoljno poznaje događaje iz listopada 1991. godine.
„Ponosni smo, ali ostalo je i gorčine. Znaju li ljudi danas što smo uopće uradili u Čepikućama tada? Onaj koga to ne interesira, neće znati nikada”, svojedobno je kazao pokojni Marko Potrebica, jedan od istaknutih sudionika bitke.
Branitelji se ponovno okupili nakon 35 godina
Na ovogodišnjoj obljetnici okupio se velik broj hrvatskih branitelja, članova njihovih obitelji, predstavnika braniteljskih udruga i gostiju. Neki od sudionika ponovno su se susreli prvi put nakon ratnih događanja, dok su u ime preminulih branitelja stigli članovi njihovih obitelji, djeca i unuci.
Program obilježavanja tradicionalno je započeo svetom misom u Trebinji, nakon čega je odana počast poginulim braniteljima kod Bijelog križa.
Druženje je nastavljeno kod Tomislava Batine, jednog od inicijatora okupljanja i brata poginulog hrvatskog branitelja Ante Batine, koji je život izgubio 8. srpnja 1992. godine na Južnom bojištu.
Jure Rupčić i Željko Koroman među sudionicima obilježavanja
Okupljenima su se obratili i sudionici Bitke kod Čepikuća, dragovoljci Domovinskog rata i članovi Udruge veterana 1. dobrovoljačke pukovnije HV-a „Kralj Tomislav”, Jure Rupčić i Željko Koroman, koji su ujedno sudjelovali u organizaciji ovogodišnjeg obilježavanja.
Koroman je istaknuo kako su hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, kao i u ranijim ratovima, vodili svjetonazor, vjera i ljubav prema domovini.
„Srcem za jedinu domovinu koju imamo”, poručio je Koroman.
Uz obitelj Tomislava Batine i Udrugu veterana 1. dobrovoljačke pukovnije HV-a „Kralj Tomislav”, u organizaciji su sudjelovale Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Dubrovnika i Udruga hrvatskih branitelja Stona.
Financijsku potporu obilježavanju pružili su i članovi UHDDR-a, podružnice Dubrovnik, te Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Bitka koja se ne smije zaboraviti
O važnosti događaja kod Čepikuća govori i činjenica da je Specijalno državno tužiteljstvo Crne Gore pokrenulo izvide o stradavanju pripadnika JNA tijekom bitke, a prema navodima organizatora obilježavanja, predmet se još nalazi u fazi izviđaja.
Tri i pol desetljeća nakon ratnih događanja, Bitka kod Čepikuća ostaje jedan od simbola obrane hrvatskog juga. Hrabrost malobrojnih branitelja, koji su se suprotstavili znatno nadmoćnijem protivniku, trajno je upisana u povijest Domovinskog rata.
Ovogodišnje okupljanje još je jednom pokazalo koliko je važno čuvati uspomenu na poginule branitelje i prenositi istinu o događajima iz 1991. godine budućim naraštajima.
