Povjesničar i ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest prof. dr. sc. Miroslav Akmadža najavio je početak opsežnog državnog projekta „Žrtve ratova i političkog nasilja u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća“, čiji je cilj utvrditi što precizniji popis svih stradalih tijekom ratova i političkih progona na području Hrvatske, ali i Hrvata koji su živote izgubili izvan današnjih granica države. Projekt će trajati pet godina, a Vlada RH za njega će do 2031. godine izdvojiti 1,7 milijuna eura. Otkrio je to u emisiji Briefing Jutarnjeg lista.
Akmadža ističe kako Hrvatski institut za povijest već raspolaže velikom bazom podataka koja se odnosi na Drugi svjetski rat i poraće, u kojoj je trenutno evidentirano više od 400.000 imena poginulih i stradalih osoba, dok je oko 90.000 podataka do sada detaljno ažurirano i provjereno. Dodaje kako će se zapošljavanjem novih istraživača proces provjere i dopune podataka znatno ubrzati.
Akmadža: U Drugom svjetskom ratu stradalo je oko 200.000 Hrvata
Govoreći o procjenama ratnih žrtava tijekom 20. stoljeća, Akmadža navodi da je u Prvom svjetskom ratu s područja današnje Hrvatske poginulo oko 120.000 ljudi. Dosadašnji arhivski podaci, uglavnom austro-ugarske provenijencije, bilježe 51.367 poginulih vojnika iz Hrvatske i Slavonije te 11.568 iz Dalmacije, no podaci završavaju krajem 1917., zbog čega će biti potrebna dodatna istraživanja za posljednju godinu rata.
Za Drugi svjetski rat navodi kako je prema procjenama stradalo oko 200.000 Hrvata i stanovnika Hrvatske, dok je na razini tadašnje Jugoslavije prema popisu iz 1964. godine evidentirano oko 600.000 žrtava. Posebno naglašava kako su poslijeratne komunističke vlasti uglavnom popisivale samo žrtve pobjedničke strane, zbog čega su mnogi podaci nepotpuni ili politički opterećeni.
Kada je riječ o žrtvama koncentracijskih logora i poraća, Akmadža upozorava na velike razlike u procjenama. Broj ubijenih u logoru Jasenovac, kaže, kreće se od oko 83.000 evidentiranih imena na službenom popisu Spomen-područja Jasenovac pa do ranijih procjena od oko 100.000 žrtava, dok su postojale i znatno niže procjene pojedinih autora. Naglašava kako će Institut uzeti u obzir sva dosadašnja istraživanja i svaki podatak dodatno provjeriti.
Oko 80 do 120 tisuća žrtava Križnog puta
Prema njegovim riječima, procjenjuje se da je tijekom Drugog svjetskog rata i poraća nešto više Hrvata stradalo na strani ustaškog pokreta i suradnika nacističke Njemačke nego na strani partizana. Navodi da je na obje strane bilo između 50 i 70 tisuća poginulih, pri čemu se procjenjuje da je stradalo oko 70.000 pripadnika oružanih snaga NDH, oko 45.000 pripadnika partizanskog pokreta te dodatnih 60.000 civila.
Posebno osjetljivim smatra pitanje Bleiburga i križnih puteva. Procjene govore da je nakon završetka Drugog svjetskog rata na Bleiburgu i tijekom križnih puteva stradalo između 80 i 120 tisuća ljudi, među kojima između 90 i 100 tisuća Hrvata. Akmadža naglašava kako te žrtve tijekom razdoblja Jugoslavije nisu sustavno evidentirane te da su ozbiljnija istraživanja počela tek krajem 1980-ih godina, ponajprije na inicijativu Hrvatske biskupske konferencije.
Domovinski rat
Govoreći o Domovinskom ratu, Akmadža navodi da su podaci za to razdoblje ipak znatno pouzdaniji zbog vremenske blizine i sustavnijih evidencija. Do sada je utvrđeno ukupno 20.348 smrtno stradalih i nestalih osoba.
Među njima je 8768 hrvatskih branitelja, 4859 pripadnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi te 6644 civila. Od evidentiranih civilnih žrtava 3558 su Hrvati, 2164 Srbi, 510 pripadnici drugih nacionalnosti, dok za 411 osoba nacionalnost još nije precizno utvrđena. Uz to, evidentirano je i 8475 poginulih osoba hrvatske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini, među kojima su vojnici i civili.
Akmadža: ‘Problem to što su Hrvati ratovali jedni protiv drugih’
Akmadža otkriva kako će Institut uskoro na svojim internetskim stranicama otvoriti posebne obrasce putem kojih će građani moći dostavljati podatke o stradalim članovima obitelji ili drugim žrtvama. Sve dostavljene informacije, ističe, prolazit će stručnu provjeru i usporedbu s arhivskim izvorima.
Naglašava i kako hrvatski povjesničari još uvijek nemaju pristup arhivima UDBA-e u Beogradu i Sarajevu, što predstavlja jedan od najvećih problema u istraživanju poslijeratnih likvidacija i političkog nasilja pod komunističkim režimom.
Komentirajući društvene podjele oko povijesnih tema, Akmadža poručuje kako je „najveći problem to što su Hrvati ratovali jedni protiv drugih“, zbog čega su brojni podaci i danas predmet ideoloških sukoba i političkih manipulacija. Smatra da velik dio društva i dalje promatra povijest „navijački“, dok je cilj projekta stvaranje što objektivnije i znanstveno utemeljene baze podataka koja će budućim generacijama omogućiti jasnije razumijevanje hrvatske povijesti 20. stoljeća.
Pogledajte cijelu emisiju:
