U Međugorju je fra Mario Knezović održao snažnu propovijed nadahnutu riječima Gamalijela iz Djela apostolskih: “Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti.”
Govoreći o dugogodišnjem putu Međugorja, istaknuo je kako su propitivanja i osporavanja bila razumljiva, ali da je izrugivanje ostavilo duboke rane na srcima vjernika.
„Osporavanje možemo prihvatiti, ali izrugivanje – to nije bilo lako podnositi“, poručio je, podsjećajući kako su se kroz godine često prizivale Gamalijelove riječi kao poziv na razbor i strpljenje.
Posebno se osvrnuo na svećenike koji su nosili teret prvih godina Međugorja, zapitavši se što bi danas rekli pokojni fratri: fra Slavko, fra Viktor, fra Leonardo i fra Ljudevit.
Istaknuo je primjer fra Leonarda, koji je zbog izgradnje vanjskog oltara izgubio jurisdikciju i bio protjeran iz Međugorja, dok se danas upravo taj oltar obnavlja i slavi u cijeloj Crkvi.
„Moraš proći šibanje i muku da bi se imalo mjesto za Krista i Euharistiju“, naglasio je, povezujući njihovu žrtvu s evanđeoskim putem apostola.
Fra Mario je podsjetio kako vrijeme uvijek pokaže plodove:
ako nešto nije od Boga – nestat će samo od sebe, ali ako jest – opstaje unatoč svim protivljenjima.
U propovijedi je posebno naglasio i smisao križa:
„Križ te uvijek dočeka. Zato mu ne bježi, nego mu priđi što bliže – kao najvećoj ljubavi“, rekao je, slikovito objašnjavajući kako je sigurnost upravo u blizini onoga čega se bojimo.
Govoreći o Međugorju danas, istaknuo je kako traje već 45 godina jer je izgrađeno na „čvrstoj stijeni“ – na molitvi, suzama hodočasnika i žrtvi brojnih svjedoka vjere.
Na kraju je naglasio važnost zajedništva i ostanka uz Crkvu, usporedivši je s ognjištem koje daje toplinu:
„Tko se udalji od vatre, brzo se ohladi.“
Fra Mario zaključio je kako Međugorje i danas svjedoči vjeru milijuna ljudi upravo zato što – ono što je od Boga, ne može biti uništeno.
