Porast prekomjerne tjelesne težine kod djece nije više samo upozorenje – to je realnost. Hrvatska se, prema europskim statistikama, nalazi u samom vrhu po udjelu pretile djece, a nutricionistkinja iz Zavozda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije Marija Vezilić upozorava da je jug zemlje u posebno lošoj situaciji.
„Situacija nije dobra. Kad gledamo Europu, mi smo u samom vrhu, naročito školska djeca. Ono što je recimo zanimljivo – jug Hrvatske je u samom vrhu cijele Hrvatske.“
Prekomjerna težina djece nije samo estetski problem. Uzroci su višestruki, a prehrana igra veliku ulogu:
„Sigurno je prehrana uzrok. Ne samo prehrana – tu je tjelesna neaktivnost. Djeca nisu dovoljno tjelesno aktivna. Pred ekranima su, nema toliko djece na ulici da se igraju, na igralištima. Igrališta su nam nekad i prazna.“
Sve to dovodi do neravnoteže unosa i potrošnje energije. A ono što djeca često konzumiraju – šteti njihovom razvoju.
„Gazirani napici imaju dosta fosfora koji utječe na apsorpciju kalcija, a kalcij nam je izuzetno važan u ovoj razvojnoj dobi. Propadanje zubi je također nešto što utječe u toj školskoj dobi.“
Još veći problem predstavljaju energetska pića:
„Kofein nije za tu dob. Znači definitivno za školsku dob nije kofein. Može doći do lupanja srca, dijete ne može pratiti nastavu – pogotovo energetska pića koja imaju i značajnu količinu kofeina.“
Na pitanje kako uvesti zdrave promjene, a da dijete ne odbije novu hranu, Vezilić savjetuje postepeni pristup:
„Bunt se najčešće javlja kod djece koja ulaze u pubertet, kao i za sve – tako se bune i kod prehrane. Ali postepeno – neki savjet je da to ipak krene u malim koracima.“
Iako djeca najčešće vole pizzu i brzu hranu, nema potrebe za strogim zabranama, već za ravnotežom:
„Nema zabranjene hrane. Ako nešto dijete voli – zašto ne? Samo umjerenost. Ključni postulat pravilne prehrane je umjerenost. Mi možemo jesti sve, ali u umjerenim količinama.“
Za kraj, daje jednostavan, ali snažan savjet svim roditeljima:
„Ja bih rekla – nemojte izbaciti ništa, nego ubaciti. Uvrstiti nešto što to dijete dotad nije jelo, a da je dio pravilne prehrane – voće, povrće, neku vrstu, recimo zeleno-lisnato povrće… Ili ribu. Ako ne dva puta tjedno, barem jedanput tjedno – neka bude dan kad ćete ipak jesti ribu.“
