Žestoka će konkurencija biti na prvom “Apfel Arena Makarska Half Marathonu”. A kako i ne bi bila kad ga promovira naš “Ironman” Andrej Vištica. Godinama je već najbolji triatlonac u Hrvatskoj, ali i svijetu. Hercegovac je, rođen u Ljubuškom, ali živi u Makarskoj. I evo, dočekao je da se i u “njegovom” gradu organizira prava utrka.
– Pitali su me gdje sam sve bio. Ispalo je da utrku nisam trčao jedino u Australiji i u Makarskoj. Sad će se i to promijeniti. Drago mi je da se pokrenulo nešto. Grad će sportski živnuti jer do sada je rekreativni sport u Makarskoj bio na niskim granama. Trasa je stvarno atraktivna i mislim da će i u budućnosti biti pravi mamac za trkače.
Polumaraton, dvadesetak kilometara… Vama je to samo trening?
– Haha, utrku ću odraditi za trening, pa kako ispadne. Nije mi rezultat najvažniji, iako me guraju u ulogu favorita. Bit će mi to dobra priprema za “Ironman” u Izraelu. A tamo imam veliki cilj. Želim završiti za manje od osam sati. Dugo već to želim ostvariti. U Španjolskoj sam tu granicu prešao za sedam minuta.
A kakvih je sve uspjeha Andrej nanizao u triatlonu… Više od desetljeća je prvak Hrvatske, pobijedio je na triatlonima u Embrunmanu i Vichyju, drugi je bio na “Ironmanu” u Walesu, treći u Boltonu i Creviji… Ima toga još, mogli bismo nabrajati do sutra. No, za one koji ne znaju, red je da podsjetimo i što je to triatlon. Plivanje, bicikliranje i trčanje. Ali koliko? Puno. Jako puno…
U olimpijskom triatlonu pliva se 1500 metara, bicikla se vozi 40 kilometara, a na kraju slijedi 10 kilometara trčanja. Ali pravi, još veći izazov je čuveni, toliko spominjani “Ironman”. Tamo se pliva 3,86 kilometara, biciklira 180, a trči čitavi maraton (42.195 metara).
Običnom čovjeku ove brojke djeluju nestvarno.
– I meni je izgledalo nezamislivo na početku, za vrijeme studentskih dana kada sam počeo. Ali s vremenom te udaljenosti postaju normalnije, dostižnije.
Izdržljiv je Vištica, kako rekosmo, hercegovačkih gena.
Krije li se i tu neka tajna silne snage?
– U ovom sportu bolje prolaze radnici. Hercegovački krš je ljude prisiljavao na rad. Jer ako nisi bio radnik, bio si gladan. Možda sam nešto povukao od svojih predaka.
Toliki napori iziskuju i jednako naporne treninge. A te su brojke još impresivnije…
– Tjedno imam 30-35 sati čistog treninga. Za to vrijeme preplivam 25-30 kilometara, imam 450-600 kilometara biciklom, a trčanja oko 100 – otkrio je Andrej. Da, dobro ste pročitali. Sve se ovo dogodi u tjedan dana. Svakog tjedna.
U ovim pustim kilometrima na bicikli nađe se i onih 80-ak koji dijele Makarsku i Ljubuški. Familija se uputi autom, a on za njima lagano biciklom.
– Ma, nije to daleko – smije se Andrej.
– Pazim, naravno, na oporavak i prehranu. Ali nemam nekih posebnih restrikcija. Pojedem ja i desert. Trudim se da bude raznoliko.
Vištica se u potpunosti posvetio triatlonu. Morao je zato odustati od karijere u IT sektoru.
– Radio sam u Ericssonu. Sedam godina sam kombinirao posao i triatlon. A onda sam 2013. pobijedio na europskom prvenstvu i neka su mi se vrata otvorila. Od tada sam profesionalac.
Kako je u triatlonu s financijske strane?
– Nije lako. Ako misliš živjeti od ovoga, moraš biti vrhunski. Sve ispod toga je preživljavanje.
– Više je stvar volje nego pada performansi. Ovo je sport u kojem eksplozivnost i brzina ne znače toliko. Evo, imam kolegu s Novog Zelanda koji se i s 50 godina natječe i ostvaruje dobre rezultate. Tako da, sve je stvar volje. I naravno, da se izbjegnu ozljede.
Polumaraton u Makarskoj tek je početak. Ambiciozni organizatori žele kroz koju godinu narasti do maratona, ali i triatlona!
– Bilo bi to sjajno za ovaj grad. Zašto Makarska ne bi postala centar sportskog turizma? U svijetu su to već Kanarski otoci, Mallorca… Ti gradovi zimi žive od sportskog turizma, a u Makarskoj će, po meni, biti još bolje. Stavit ćemo hrvatsku obalu na kartu poželjnih sportskih destinacija.
