Velike priče malih ljudi novi je projekt naše Antonele Vučić koji je privukao veliku pozornost. Antonela nas uvijek iznenadi nečim pozitivnim, a iako živi kao što se u nas u Hercegovini kaže 100 na sat našla je vremena odgovoriti na nekoliko naših pitanja.
Na početku hoćete li nam reći kako ste došli na ideju da pokrenete ovaj novi projekt Velike priče malih ljudi?
“Iako ne vjerujem u slučajnosti i smatram kako se sve događa s razlogom, ipak ovaj put mogu s punim pravom reći, sasvim slučajno. Već odavno razmišljam da, pored radijskog mikrofona, uzmem i onaj pred kamerom. I tako mi je sinula ideala jedan dan kako bismo mogli napraviti emisiju naziva „Velike priče malih ljudi“ u kojima bismo predstavili i pogledali priče „malog“ čovjeka. Pozitivne priče ljudi koji su pravi borci, heroji i oni koji mogu na neki način biti poticaj svima nama kako bismo sutra postali bolji ljudi. Puna entuzijazma nazvala sam kolegu Darku Smiljanića, predstavila mu svoju zamisao, on mi je dao potpunu podršku i tako su krenuli planovi. Darki sam zahvalna iz sveg srca što mi se stavio na raspolaganje u potpunosti za sve savjete, sugestije, ali i tehnički dio s obzirom na njegovo iskustvo dugogodišnjeg rada na televiziji. Moram priznati da je on „žila kucavica“ cijeloga projekta, jer kako volim reci ja samo vodim, a Darko radi sve ostalo. On ima puno više posla od mene, puno više vremena izdvoji za montažu i sve ostalo. Tako da, ovim putem jedno veliko hvala kolegi Smiljaniću”.
Prva emisija donijela nam je emisiju o Ani Rita Puljić djevojčici koja je cijelu regiju podigla na noge. Kakve su reakcije na emisiju u javnosti?
“Da, Ana Rita je bila prva gošća, jer su ona i njena mama Marija, kao i cijela obitelj zaista pravi primjer velike priče malog čovjeka. Pravi poticaj svima nama koji se svakodnevno žalimo na život, državu, politiku i sve ostalo što nas snađe u životu. Onda pogledate to dijete toliko veselo, milo i skromno, njezinu mamu koja je uvijek nasmijana uz svu žrtvu koju svakodnevno podnosi za svoju djevojčicu, shvatimo kako bismo si svaki sljedeći put trebali udariti šamar kad se požalimo na bilo što. Reakcije su bile pozitivne, barem one koje su došle do mene (smijeh). Kad nešto radim, možda zvuči previše samouvjereno, ali zaista ne razmišljam o reakcijama. Odradim posao kako mislim da je najbolje, dajem uvijek u svemu svoj maksimum, a uvijek će biti onih kojima će se neke stvari svidjeti ili ne. Meni treba jako puno prakse za kamere, moram još raditi i učiti. Svjesna da me čeka dosta toga, ali ne žalim se, idem ka svome cilju, a ostalo u Božje ruke, pa neka On odredi onako kako je najbolje”.
Ana Rita je i prije gostovala u Vašim emisijama. Kako je ona reagirala na sve ovo s obzirom na to da se snimalo u njenom prirodnom okruženju?
” Tako je, bila je u mojim radijskim emisijama par puta i svaki put sam istinski uživala u druženju s njom i njezinom mamom Marijom. Radijski dio je drugačiji, samo nas slušaju, pred kamerom je već drugačije. No Ana Rita se snašla savršeno, kao prava mala zvijezda što gledatelji mogu vidjeti u emisiji. Zaista sam ponosna na nju, to dijete mi je posebno drago”!
Koji je krajnji cilj ovoga projekta i kakvu on poruku upućuje javnosti?
“Mi želimo s ovom emisijom pokucati na vrata onih koji imaju istinski hvalevrijedne priče podijeliti s javnosti. Oni koji su pravi borci, oni koji daju sebe za opće dobro ljudi, one koji se svakodnevno s osmijehom bore protiv svih nedaća života. Smatramo kako danas „mali“ čovjek ima toliko toga za kazati, samo često nema priliku. Ovom emisijom želimo vratiti nadu u neko bolje sutra, pokazati našim gledateljima da skupa možemo i želimo imati pozitivan pogled na svijet koji će vratiti nadu da unatoč svemu što nas snađe, opet ima rješenje za sve”.
Možete li nam otkriti tko će biti sljedeći gosti, i u kojim vremenskim razmacima će se emisija objavljivati u javnosti?
“Planirali smo snimati dvije emisije mjesečno. Priča ima jako puno, ljudi se već javljaju, daju prijedloge. Nedavno smo snimili tri sestre, jednojajčane blizanke začete prirodnim putem, Izebelu, Reneu i Anteu koje su nas oduševile. Unikatna i divna priča. Ovim putem se zahvaljujem obitelji Martinović i mami Ana Mariji koja je dopustila našoj ekipi ulazak u njihov dom. Uskoro donosimo još jednu jako lijepu priču iz Ljubuškog, točnije Radišića. Naime, Marijo Primorac predsjednik udruge Mala Kapela iz Essena, rođen u Njemačkoj gdje i danas živi, također je unikatan primjer nekoga tko toliko voli Hercegovinu i Radišiće. Ulaže ovdje, pomaže ljudima, na raspolaganju je što god treba našem narodu. Gledatelji će moći vidjeti prekrasan maslinik sa preko 900 maslina. Ne bih više otkrivala, sačekat ćemo objavu emisije”.
Vrhunska ste radijska voditeljica, velika humanitarka i radite puno toga dobroga za zajednicu. Odakle crpite energiju i kako sve to stignete pored svakodnevnih obiteljskih obveza?
“Hvala Vam na ovako lijepim riječima. Radio je moja velika ljubav, to znaju i ptice na grani više (smijeh). Taj posao radim s velikom ljubavlju i radit ću ga dok dišem, radio je uvijek na prvom mjestu. Što se tiče humanitarnog rada nikada nisam očekivala nikakva „priznanja“ ili „pohvale“ zbog toga. Volim pomoći ljudima i ne trebam ništa zauzvrat. Uvijek sam sve radila srcem. Živimo u svijetu u kojem je materijalizam previše izražen, sve se gleda kroz interes. Nažalost, kad bismo svi tako gledali ne bi nitko nikome pomogao. Mislimo da se sve može kupiti novcem, no pogledavši sreću na licima onih kojima pružimo ruku u teškim situacijama, shvatimo da ipak neke stvari nemaju cijenu. Mene to jako ispunjava i uživam u tome. Nikad ne znamo kad će i nama samima možda trebati pomoć. A energije imam za tri života, to zahvaljujem dragom Bogu i nadam se da će tako ostati i u budućnosti. Teško me nešto može „slomiti“, iz svega nastojim izvući nešto pozitivno. Volim to što radim, uživam u potpunosti i onda mi ništa nije teško”.
Kome uopće možemo zahvaliti što se u moru gluposti kojima nas mediji zapljuskuju pojavilo nešto lijepo i dobro?
“Prije svega svim sponzorima koji su dali podršku i potporu za ovaj projekt. Tu su uvijek Džajić commerce Ljubuški, voda Leda, AMP fitness&health i draga Ana Marija Penava. Posebno hvala modnom studiju Wolf, Stari prodajni centar, u čijim haljinama uživam u svojim emisijama i na ostalim nastupima, kao i dragom Sandru Šutiću i Hair studiju S koji ispunjava sve moje želje kada su frizure u pitanju. Veliko hvala i Općinama koje su nam dale podršku. Hvala svima od srca koji su pomogli realizaciju ovog projekta, hvala i onima koji su nam „podmetali nogu“. I od jednih i od drugih smo naučili važne lekcije”.
Za kraj imate li neku poruku za naše čitatelje?
“Možda bismo trebali manje „trčati“ za površnim i prolaznim stvarima, jer su to kratkoročna zadovoljstva. Radimo više na sebi, nastojmo biti sretni i zadovoljni s malo, pružimo ruku nekome bez vlastitog interesa u svemu. Sreću su uvijek činile male i jednostavne stvari! Stoga, svim Vašim čitateljima želim puno zdravlja, sreće i blagoslova u 2024. i naravno da gledaju „Velike priče malih ljudi“.
