Kako prepoznati osobu s kojom želimo provesti život, koliko je važna priprema za brak i što znači ostati vjeran obećanju izrečenom pred oltarom? O tim su temama u novoj epizodi podcasta Ad deum govorili Antonija i Kristijan Primorac, mladi bračni par s Humca kod Ljubuškog, koji je podijelio svoju životnu priču, iskustva roditeljstva te izazove i radosti bračnog života.
Antonija i Kristijan roditelji su troje djece, a tijekom razgovora progovorili su i o gubitku triju trudnoća. Kako je Antonija kazala predstavljajući svoju obitelj, majka je „šestero djece – troje ovdje i troje na nebu“.
Kristijan je po struci inženjer strojarstva i područni ministar Franjevačkoga svjetovnog reda, dok je Antonija profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja je odlučila profesionalni posao zasad staviti po strani kako bi se posvetila obitelji.
Upoznali se na franjevačkim susretima u Mostaru
Njihova ljubavna priča započela je tijekom studentskih dana, na susretima mladih u Franjevačkoj crkvi u Mostaru.
Antonija je priznala kako je Kristijana prva primijetila, a posebno joj je privukao pozornost jer je svirao gitaru. Nakon nekog vremena odlučila mu se prva javiti.
Kristijan se prisjetio kako je Antoniju zapazio tijekom jednog molitvenog susreta, nakon čega su se upoznali i počeli družiti.
Ubrzo su otkrili da su oboje u istom razdoblju molili za budućeg supružnika.
„Ja vjerujem da sam njega baš izmolila. Na jednom križnom putu molila sam krunicu Božjega milosrđa za svoga budućeg muža“, ispričala je Antonija.
Posebno se prisjetila početaka njihove veze i Kristijanova odnosa prema njoj.
„Sjećam se kada me prvi put otpratio kući, a nije me htio poljubiti. Bila sam uvjerena da mu se ne sviđam. Ali on je mene zapravo čuvao i poštovao. Čuvao je moje dostojanstvo i moje tijelo“, kazala je.
„Brak nije samo svadbeno slavlje“
Velik dio razgovora bio je posvećen pripremi za brak, koju supružnici Primorac smatraju iznimno važnom.
Istaknuli su kako se budući supružnici često više usredotočuju na organizaciju svadbenog slavlja nego na pripremu za zajednički život i sakrament ženidbe.
Kristijan je upozorio kako nekoliko kratkih predavanja nije dovoljno da bi se mladi kvalitetno pripremili za sve ono što brak donosi.
„Ne možeš ti formirati osobe za brak kroz pet dana, po sat vremena svaki dan. To je jako teško“, istaknuo je.
Njih dvoje pohađali su intenzivniji predbračni tečaj u Kući mira u Samoboru, gdje su kroz razgovore, predavanja i svjedočanstva drugih bračnih parova imali priliku otvoriti brojna pitanja o zajedničkom životu.
O važnim pitanjima razgovarali su prije vjenčanja
Antonija i Kristijan naglašavaju kako je, uz vjeru, otvorena i iskrena komunikacija jedan od najvažnijih temelja njihova braka.
Još tijekom veze razgovarali su o tome gdje će živjeti, kako će organizirati obiteljske financije, kakav odnos žele graditi s roditeljima te kako zamišljaju odgoj djece.
„Ono što je u vezi dobro, u braku će biti deset puta bolje, a ono što je loše, bit će deset puta gore“, kazala je Antonija, ističući koliko je važno upoznati sebe i raditi na vlastitim slabostima.
Posebno je govorila o svojoj odluci da ostane kod kuće s djecom, naglašavajući kako je riječ o zajedničkom dogovoru nje i supruga.
„Ja sam žena koja je odlučila svoj posao staviti po strani i u potpunosti se posvetiti kući i djeci. To je naša zajednička odluka“, objasnila je.
Dodala je kako se žene koje odaberu takav način života često suočavaju s nerazumijevanjem okoline, iako smatra da svaka obitelj treba sama odlučiti što je za nju najbolje.
Vjera kao temelj zajedničkog života
Oboje su članovi Franjevačkoga svjetovnog reda, a duhovnost i franjevačka tradicija zauzimaju važno mjesto u njihovu obiteljskom životu.
Prisjetili su se kako su još tijekom veze zajedno molili, odlazili na misu, redovito pristupali sakramentima i nastojali graditi odnos na međusobnom poštovanju.
Kristijan je objasnio kako vjeru doživljava kao izvor snage u životnim poteškoćama, a njihov odnos opisao je slikom trokuta u kojem je Bog na vrhu i što su supružnici bliže Bogu, to su bliže i jedno drugome.
U razgovoru su se dotaknuli i roditeljstva, bračnih teškoća te značenja obećanja koje supružnici daju jedno drugome na vjenčanju – da će ostati zajedno „u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti“.
Njihovo svjedočanstvo podsjetnik je da se brak ne gradi samo na osjećajima i lijepim trenutcima, nego i na svakodnevnom trudu, razgovoru, razumijevanju, opraštanju i spremnosti na zajedničko suočavanje sa životnim izazovima.
