Jedna stara hercegovačka ganga kaže: „Nek mi momak ne kuca na vrata bez bicikla i bez ručnog sata.“ Ta ganga, danas, naravno nema smisla i sve bi se cure u Ljubuškom na nju samo nasmijale, osim biciklistkinje Dragane Matić. Njoj su bicikl i vrijeme odnosno sat najvažniji u sportu kojim se ona bavi.
Dragana je inače, pet puta bila kadetska prvakinja BiH, jednom balkanska kadetska prvakinja, jednom brončana na balkanskom kadetskom prvenstvu, ima osvojene dvije kadetske Premijer lige BiH, osvojenu ligu Dalmacije, bila je dva puta najbolja mlada sportašica Ljubuškog i najperspektivnija je sportašica BiH u 2022.godini.
Sve to, i početak nove biciklističke sezone bio je razlog da u našem programu ugostimo Draganu.
Dragana ima 16 godina, učenica je Gimnazije Ljubuški i živi na Humcu.
Bicikl je, kaže, naučila voziti u petoj godini, prije nego je pošla u prvi razred.
„Sjećam se kao da je bilo jučer. Moje biciklo je bilo malo, roze boje i imalo je korpicu. Ne sjećam se marke. Nikad neću zaboraviti da sam ja bila jedino dijete u selu koje nije imalo bicikl. Napokon, kad sam dobila bicikl, nisam silazila s njega. Vozila sam do deset sati navečer i nisu me mogli skinuti s bicikla koliko mi se to svidjelo,“ priča Dragana i dodaje:
„Sjećam se jedne scene kad sam tek počela voziti bicikl. Pala sam u draču i nisam se uopće obazirala na to jesam li se ozlijedila, uzela sam bicikl i gledala je li se njemu išta dogodilo. Bilo mi je tek pet – šest godina. Isto tako je i danas. Na sreću imala sam samo jednu malo veću ozljedu, ozlijedila sam lakat, bio mi je u longeti dva tjedna,“, prisjeća se Dragana svojih prvih biciklističkih „koraka“.
Posebna ljubav prema biciklizmu osjetila je nakon prve natjecateljske utrke i pobjede na utrci „Gračine Kids Race“. Dragana je tada imala 10 godina i bila je učenica Osnovne škola na Gračinama.
Ozbiljno se odlučila posvetiti biciklizmu nakon pobjede na utrci „Mara“ koja je održana u sklopu LJOF-a 2021. godine.
Prvu utrku izvan BiH imala je na Balkanskom prvenstvu u Grčkoj.
„U Grčku ne bi mogla otići da nije bilo gradonačelnika Vedrana Markotića i ovim putem mu se zahvaljujem na tome. I ne samo za taj put nego i na ostaloj pomoći koju mi je pružio. Uvijek je bio tu kad sam ga trebala. Također, moram se zahvaliti svojim roditeljima, oni najviše ulažu u mene i da nema njih ne bi bila tu di jesam. Oni mi sve to organiziraju, putuju sa mnom, majka pomaže u prehrani i sve drugo što treba. Uz njih, naravno, tu je i ostatak obitelji ali moram posebno istaknuti svoje ujake koji su mi kupili bicikl. Oni i uz njih BauerBalkan centar za masažu u Zenici. Držim ih za svoju obitelj i stvarno su mi puno pomogli. Naravno tu je i moj Biciklistički klub Ljubuški koji je uvijek spreman pomoći oko svega što treba“, proširila je Dragana priču govoreći o onima koji su joj pomogli otići u Grčku.
Dragana trenira osam do devet puta tjedno, ukupno oko 20 sati.
Za svoje uspjehe je puno zahvalna svom bivšem treneru Daliboru Talajiću i kondicijskom treneru Adisu Jahiću.
„Dado (Dalibor Talajić) me trenirao sve donedavno. Trenirali smo skupa dvije godine. Prepoznao je moj potencijal nakon prve utrke ovdje u Ljubuškom. On je najviše zaslužan za moj napredak i stvarno me je doveo do vrhunca. Veliku zahvalnost dugujem i svom drugom treneru Adisu Jakiću, mojem treneru snage i kondicije. Adis mi je puno pomogao i oko prehrane. Doista se radi o jednom divnom i vrhunskom treneru,“ puna je hvale za svoje trenere Dragana.
S obzirom da puno trenira i nastupa na brojnim natjecanjima priznaje kako joj je dosta teško sve to uskladiti sa školskim obvezama i zbog toga je posebno zahvalna i svojim profesorima u Gimnaziji Ljubuški koji imaju puno razumijevanja za njezine izvannastavne aktivnosti.
Poslušajte razgovor:
