Psiha i tijelo cine jednu cjelinu. Oni ne funkcioniraju kao odvojeni entiteti nego su u uzročnoposljedičnoj vezi, toliko jasnoj da sve ono što psiha čini kroz svoje misaone procese, zaključke i sjećanja, odražava se na tijelo dok svaka tjelesna bol zasigurno ne može živjeti sama za sebe, a da to psiha ne detektira na neki svoj način.
Dakle, naše biće valja promatrati u jednom širem kontekstu gdje je ravnoteža uma i tijela iznimno važna. Kada se ova ravnoteža poremeti, na duže vrijeme, dolazi do bolesnih stanja.
Evo jednog primjera kako nastaje bolest.
Jedan od najčešćih bolesnih procesa u ljudskom tijelu su infekcije. Većina akutno nastupajućih simptoma su upale. Kod upalnog procesa radi se o ratu u tijelu. Bakterije,viruse i toksine napadaju i pobijaju obrambeni sustavi našeg tijela. To je tjelesna manifestacija bolesti koja ima uzročnike u psihi. Pogledajmo sad kako stvari stoje u našem psihološkom dijelu.
Pošto priroda naše svijesti postavlja ljude u neprestani konflikt, u polje napetosti između dvije mogućnosti, stalno moramo odlučivati i odustajati od jedne mogućnosti kako bi realizirali onu drugu – lagani rat je već prisutan u psihi.
Oni ljudi koji su sposobni vidjeti vlastiti konflikt “hoću li ovako ili onako”, obraditi ga i postupno privesti rješenju, taj materijal neće potiskivati. Međutim, ljudi koji nisu spremni svoje konflikte podnijeti, obraditi i razriješiti, oni će potonuti u tjelesnost i postati vidljivi kao upale odnosno rat u tijelu.
Što znači, rat u psihi koji nije riješen, spušta se u tijelo i postaje rat u tijelu u vidu infekcije.
Ukoliko smo nesigurni u donošenju odluke, bitno je znati da nema pogrešne odluke. Uskladite se s njom i to je dovoljno za početak. Ili, upitajte sebe ‘S kojom odlukom se osjećam bolje?’, pokazatelj je da ste na dobrom putu.
Zato, svaka kronična bolest traži i određena raščišćavanja psihe kroz osvještavanje i psihoterapiju.
