Uskrs je vrijeme prisjećanja, opraštanja, odricanja, ali i pomaganja.
Mnogo je ljudi u društvu kojima je potrebna pomoć, a jedan od takvih je i Božo Luburić iz Radišića, poznatiji u Ljubuškom kao Božo Jablan.
Kaže nam kako je nakon majčine smrti ostao sam i upravo mu pomoć dobrih ljudi mnogo znači.
„Pomažu mi puno brat iz Njemačke, sestra iz Imotskog, sestra iz Graba, franjevci, doktori i prijatelji, stoje me u podne i ponoć u mojoj samoći i mojoj bolesti“, objašnjava Božo.
Iako se često za moderno društvo kaže da smo postali otuđeni i da prečesto gledamo samo svoja posla, ne obazirući se puno na druge, Božo kaže kako ima puno dobrih ljudi koji mu stoje na raspolaganju, od obitelji i susjeda, do fratara te brojnih drugih.
„Evo već sedam godina sam živim i velika mi je čast kada netko misli na mene samca. I riječ mi je važna, zahvalan sam svima koji mi dođu, obiđu me, jave mi se i pozdrave me. I to mi je velika podrška kada mi se netko javi i kada me nasmije“, kaže nam Božo.
„Što mi god treba, i susjedi priskoče u pomoć. Jave mi se u podne i ponoć. Kažu mi; Božo, što ti god treba, samo zovi“.
Izrazio je želju da se svima koji mu pomažu zahvali putem Radija Ljubuški, te im čestita nadolazeći Uskrs, a njegovu želju smo rado ispunili.
Poslušajte razgovor:
