Božo Skoko je profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i voditelj postdiplomskoga studija za odnose s javnošću. Njegovi znanstveni interesi uključuju odnose s javnošću, međunarodne odnose, nacionalnu sliku i identitet te komunikaciju s medijima.
Suosnivač je tvrtke Millenium promocija, vodeće hrvatske agencije za odnose s javnošću i višegodišnji konzultant za strateške komunikacije. Djelovao je i kao novinar i urednik Hrvatske televizije. Autor je sedam knjiga i sedamdesetak znanstvenih radova.
U Vašim nedavnim nastupima više puta ste koristili riječi kušnja i opomena…
– Uistinu živimo u neobičnim vremenima. Svjesni smo da se svijet radikalno mijenja i da nakon ove zdravstvene krize puno toga više neće biti isto. Netko će reći da nam priroda, koju desetljećima bezobzirno uništavamo, šalje poruku. Drugi će reći da je ovo Božje upozorenje. Bilo kako bilo, ovo jest opomena bez obzira na to od koga dolazila. Zato se nadam da ćemo konačno shvatiti koliko smo krhki i ranjivi. Kad god se čovjek toliko bahato izdizao iznad prirode i iznad Boga, kao bumerang mu je dolazila poruka o njegovoj ranjivosti…
Znači li to da je čovjek počeo svojatati položaj viših sila ponašajući se kao nepogrešiv?
– Ako pogledamo svijet oko sebe, onda ćemo vidjeti koliko se vodi ratova i koliko je ljudske nesreće zbog nečije pohlepe. Pojedinci, skupine, pa i neke države, stavljaju se iznad drugih. Žele biti gospodari svijeta. Žele živjeti na račun tuđih resursa, rada ili života… A ova koronakriza nas podsjeća da smo samo krhka ljudska bića i da nismo u stanju upravljati vlastitom sudbinom. Događaji oko nas pomažu nam da shvatimo što je uistinu vrijedno i neprolazno.
Ako Vas dobro razumijem, to se mora mijenjati?
– Vjerujem da smo se u ovih pola godine, živeći izolirani u svojim državama, gradovima i kućama, već počeli mijenjati. Silom prilika! A ako stvarno želimo mijenjati naša društva, onda nam treba više poniznosti, otvorenosti, dobrote prema drugima i istinske vjere.
Čini se da u ovim kriznim vremenima ljudi postaju duhovniji…
– To je sigurno. Tome svjedočimo svaki dan i u Hrvatskoj. Ljudi u nevolji razumiju da im jedino neka viša sila može pomoći jer je moć ljudi ograničena. Zato nam treba više pouzdanja u Boga ma koliko god u vremenu u kojem živimo to bilo nepopularno reći. No, iako Ga nijekali ili gurali sa strane, On nam redovito poručuje kako je živ i sveprisutan te kako se u svako vrijeme i nevrijeme možemo pouzdati u Njegovu zaštitu, ako želimo.
To pretpostavlja mogućnost svjesnog izbora…
– Da. Na nama je izbor – pouzdati se u vlastite snage, razne idole, vladare i vođe te prolazne gurue ili se prepustiti Onome koji ravna vjekovima.
Kriza je kušnja, ali i prilika, ako sam dobro pratio Vaša razmišljanja?
– Svaka je kriza ujedno i prilika ako je prepoznamo i iskoristimo. Tako nas je i ovo krizno vrijeme kada je paralizirano svjetsko gospodarstvo, prouzročeno virusom, natjeralo na mnoge promjene i prilagodbe. Osim što smo se okrenuli sebi i počeli preispitivati vlastiti način života i vrijednosti kojima smo se vodili, posvetili se obiteljima, otkrili vrijednosti dobrosusjedskih odnosa i ljepotu prirode; shvatili kolika je moć domaće proizvodnje i poljoprivrede općenito; spoznali krhkost poduzetništva bez zaštite snažne države, počeli smo se digitalizirati brže nego što je itko očekivao.
DIGITALIZACIJA I FUNKCIONALNOST
Digitalizacija, dakle, nije nužno zla?
– Silom prilika otkrivamo mogućnosti virtualnoga svijeta. A institucije nemaju izbora pa prilagođavaju i one usluge koje su bile nezamislive bez čekanja u redu i pečata. Ovih dana sam imao čast sudjelovati i u prvoj online obrani doktorata u Hrvatskoj, što je još prije dva mjeseca bilo nezamislivo. Svi se mijenjamo i nema dvojbe da će Hrvatska nakon koronakrize izgledati sasvim drukčije. Iskreno se nadam bolje i organiziranije te da će se u njoj više cijeniti ljudskost, zajedništvo, plodovi vlastite zemlje, inovativnost i funkcionalnost…
Uz koronu zadesio nas je i potres.
– Iako se još oporavljamo od razornoga potresa u Zagrebu, i taj nemili događaj možemo doživjeti kao priliku. Koliko god to apsurdno zvučalo, da nije bilo strašnoga potresa 1880. Zagreb ne bi dobio raskošne donjogradske palače, Lenucijevu zelenu potkovu, preuređenu katedralu s visokim i elegantnim neogotičkim tornjevima Hermanna Bolléa…
Katedralu je veliki znalac povijesti umjetnosti Xavier Barral i Altet proglasio “najboljim ‘ottocentom’ na svijetu”…
– Baš tako! Zato je ovo prilika da dodatno osvijestimo vrednote našega grada i zaštitimo ih na pravi način, a da u sve one nepopravljive pukotine stare gradske jezgre donesemo dašak suvremene arhitekture i ostavimo pečat naše generacije razvoju grada, pretvarajući ga u istinsku europsku metropolu. Zagrebačke crkve i katedrala nisu samo mjesto molitve za vjernike, već su i dio identiteta našega grada, njegovi simboli i kulturno bogatstvo, nacionalna i zagrebačka baština na koju smo ponosni i koju rado pokazujemo turistima… Zato nas boli kao vjernike, ali i građane Zagreba, kad vidimo ove slike nakon potresa. Čuli smo ovih dana komentare nekih intelektualaca s ljevice kako ne treba žuriti s obnovom zagrebačkih crkava. Jasno, znaju se prioriteti – omogućiti normalno funkcioniranje bolnica i vratiti siguran krov nad glavom ljudima čiji su domovi stradali, ali govoriti kako nas ne bi trebala biti briga za obnovu povijesnih crkava pokazuje skučenost vidika prema kulturnoj baštini i nepoznavanje istinske zagrebačke duše.
U ovoj teškoj situaciji naravno da se govori o prioritetima. No, nemamo li zapravo samo jedan – obnovljenu, samosvjesnu, novu Hrvatsku?
– Upravo tako. Uvjeren sam da ćemo iz ove krize izići samosvjesniji i odgovorniji. Cijena ove škole će biti velika jer će dobar dio gospodarstva stradati. Turistička sezona je upitna. Granice su još zatvorene. Zato se moramo više okrenuti vlastitim snagama. Vidimo kako su profunkcionirala domaća gospodarstva i poljoprivredna proizvodnja… Vlada se pokazala sposobnom na području zdravstva jer se Hrvatska ubraja među pet vodećih država na svijetu po učinkovitosti borbe s virusom. Uostalom, Hrvat Andrija Štampar bio je utemeljitelj Svjetske zdravstvene organizacije, zaslužan za preventivu na globalnoj razini. Vlada je bila odlučna i u pomaganju hrvatskoga gospodarstva pa su mjere među jačima u Europskoj uniji. Ovo je sjajna prilika i za ozbiljnije gospodarske reforme. Nije sve tako crno! Mnogi od nas još se sjećaju Domovinskoga rata, velike žrtve i odricanja koje smo tada podnijeli. U usporedbi s time, ovo ćemo prebroditi s lakoćom. Treba nam samo zajedništva i odgovornosti.
