Otac i sin, Jordan i Karlo Odak iz Čitluka u hercegovačkoj javnosti postali su poznatiji zbog svojih glazbenih covera koje su snimali, naročito kada su u pitanju navijačke pjesme za vrijeme europskih i svjetskih natjecanja.
No, uz glazbu i ostale životne poslove i obaveze, obitelj Odak odnedavno ima još jedan posao koji radi s ljubavlju, a to je dresiranje pasa. U cijelu priču uključio se najprije Karlo, pa brat Ante, a na njih je upravo otac Jordan prenio tu ljubav.
“Otac se, dok smo još mi bili djeca bavio obukom i uzgojem pasa, ali se zbog drugih obaveza prestao baviti tim poslom. Nama je, još dok smo bili mali usadio ljubav prema tim plemenitim životinjama, te nas naučio osnovama obuke pasa. Vlasnici pasa su, bez obzira na to što se otac prestao baviti tim poslom, nastavili dolaziti i tražiti savjete vezano za svoje ljubimce i onda smo sredinom prošle godine odlučili napraviti centar za obuku pasa”, priča Karlo za Hercegovina.info.
Objašnjava i kako je ovo jedan za zahtjevan posao za koji je potrebno jako puno strpljenja.
“Posao obuke pasa je iznimno kompleksan i zahtjevan te iziskuje, pored znanja, izrazito puno strpljenja. Svaka pogreška, povišen ton ili bilo koja druga reakcija koja psu stvara nelagodu može trajno poremetiti odnos dresera i psa, te posljedično vlasnika i psa”.
U posao kako smo i rekli nisu krenuli tako davno. No, za kratko razdoblje uvidjeli su koliko ljudi imaju potrebu za dresuru svojih pasa. Zadobili su povjerenje od brojnih.
“U ovaj posao smo krenuli prije pola godine i zapravo smo jako iznenađeni reakcijama ljudi. Zadnjih godina se i kod nas, po uzoru na neke zemlje Zapadne Europe, promijenio odnos prema kućnim ljubimcima, posebno prema psima. Ljudima je pas danas postao doslovno kao član obitelji i onda se većina vlasnika odlučuje da psa pošalje na obuku profesionalcu kako bi budući odnos bio na zadovoljstvo i i vlasniku i psu”, ističe Karlo.
On nam je objasnio i postupak dresure pasa koji ima tri stupnja.
“Osnova dresure su vježbe poslušnosti koje su stupnjevane od prvog do trećeg stupnja. Prvi stupanj bi bio ‘kućna varijanta’ gdje se psa nauče osnovne vježbe, dok treći stupanj podrazumijeva potpunu socijalizaciju, te je nakon završenog trećeg stupnja pas obučen da izvršava naredbe bez obzira na različite remetilačke faktore kao što u veće skupine ljudi, prisustvo drugih životinja i tako dalje”.
Karla pitamo i koliko je vremena potrebno za dresuru jednog psa, a i da sam vlasnik bude zadovoljan učinjenim.
“Za dresuru prvog stupnja obično je potrebno 20-ak dana. Za dresuru drugog stupnja je potrebno mjesec dana, a za dresuru trećeg stupnja oko 45 dana. Postoje i nešto zahtjevnije dresure kao što su vježbe obrane i napada i one se mogu odužiti na dva do tri mjeseca, ovisno o željama i potrebama vlasnika psa”
Karlo ističe kako su on i njegov brat većinom fokusirani na vježbe socijalizacije i poslušnosti pasa, kao i pripreme pasa za izložbu. Ali ima tu dosta fascinantnih vježbi od toga da se pas penje po čeličnoj rešetki do donošenja loptica različitih boja na komandu.
- Neke pse je teže i zahtjevnije dresirati, no svaka vrsta psa može se “dovesti u red”.
- “Naravno, svaki pas se može dresirati i svaki pas se može naučiti toliko da druženje s vlasnikom bude prava radost. Naravno da postoje pasmine koje su konstitucijom te dugogodišnjom selekcijom u uzgoju u prednosti u određenim vježbama u odnosu na neke druge pse. Ali vježbe poslušnosti koje su temelj za dobar odnos između vlasnika i psa može naučiti svaki pas.
Ima li utjecaj na dresuru o kojoj se vrsti radi?
“Godine selekcioniranog uzgoja učinile su neke pasmine superiornijim u odnosu na neke druge, posebno kad su u pitanju neki specifični zadaci kao npr. vođenje slijepih osoba, te određene aktivnosti potrebne u vojsci i policiji. Svakako su, tzv. službene pasmine kao što su njemački ovčar, rotvajler, belgijski ovčar i sl. superiorni u odnosu na ostale pse, posebno kad su u pitanju zahtjevniji zadaci kao što su obrana i napad”.
Što se tiče stanja u Bosni i Hercegovini i drugim državama u prošlosti smo jako zaostajali za drugima, ali Karlo kaže kako se to proteklih desetak godina značajno promijenilo na bolje.
“Pojavile su se dobre uzgajivačnice pasa. Danas ljudi psima posvećuju puno više pažnje nego prije i smatram da je općenito svijest o držanju pasa i kod nas došla na jednu solidnu razinu, iako sigurno može još bolje”.
Sve veći broj ljudi danas se odlučuje na kupnju ili udomljavanje psa. Nerijetko se taj odnos koji je zamišljen kao idila pretvori u noćnu moru i za vlasnika i za psa. Stoga je dresura ističe prava stvar.
“Dresurom koja je povjerena stručnoj osobi vlasnici dobivaju obučenog psa koji će razumjeti što vlasnik od njega traži i onda su sve nepredviđene situacije svedene na minimum. U principu, dresurom se postiže to da se pas i vlasnik razumiju, a kad se vlasnik i pas razumiju onda je to odnos koji predstavlja zabavu i razonodu i za vlasnika i za psa”.
Za kraj nam je otkrio jednu ekskluzivu, a to je kako on i brat planiraju otvoriti i pansion za pse.
- “Kad smo prije pola godine u ovo krenuli, nismo mogli ni zamisliti da će biti ovakav odjek među ljudima. U ovoj godini smo planirali izgraditi još novih boksova za dresuru, te pansion za pse. Planiramo i u budućnosti napraviti program koji bi sadržavao i edukaciju vlasnika pasa. Puno je planova za sada, vjerujemo da će se i u budućnosti ostvariti”, zaključio je Karlo.