Brkićevu objavu prenosimo u cijelosti…
OTIŠ’O JE ĆAĆA MOJ POLAKO, I DANAS MI BESKRAJNO NEDOSTAJE
ĆAĆA – priznajem ti da se još nisam pomirio sa činjenicom da te nema, teško sam naučio i živjeti s tim. Prolaze godine, danas peta kako si otišao, nedostaješ mi danas, nedostajat ćeš mi sutra, nedostajao si mi i jučer…
Ne prođe dan da te se ne sjetim s tugom i boli, ali i s ponosom i puna srca. Bio si moj najčvršći oslonac, moja stijena, moj junak i heroj, moja snaga i moj svjetionik u olujnom moru kojim plovim kroz život. Bio si sve što dolikuje jednom ocu.
Svaki dan za tvoga života darivao si me vjerovanjem u mene. Nisi puno pričao kako živjeti, živio si i pokazao mi svojim primjerom kako trebam živjeti. Bio si častan i pošten čovjek, odlučan i hrabar, čovjek koji me uvijek učio da nikad ne smijem zaboraviti tko sam.
Ne smijem zaboraviti svoju hrvatsku grudu, svoj hercegovački kamen.
Odgajao si me riječima i primjerom da je naš narod svetinja. Pokazao si mi i naučio si me čovjekoljublju i domoljublju.
Danas se često sjetim tvojih riječi kako nikada ne smijem odustati od svojih snova i da moram slijediti svoje srce, da na tom putu nikada ne smijem zaboraviti biti čovjek te da pomognem svakome u neprilici. Naučio si me kako biti dobar prijatelj, otac i naposljetku čovjek kao kompletna osoba.
Govorio si mi često kako život donosi razna iskušenja, ali da se ne smijem nikada žaliti na križ koji mi je namijenjen i pokleknuti te dopustiti da zlo nadvlada dobro, niti da mržnja pobijedi ljubav.
Život je stalna borba i upravo kada je najteže, uz Božju pomoć moraš biti najčvršći uzdignute glave te pri tome ostati skroman i ponizan, ali i hrabar i odlučan. Sve ovo što si mi rekao, bio si ti, prenio si na mene sve moguće dobro od sebe. Ti si bio i ostao moja zvijezda vodilja, a tvoja ljubav mi je pokazatelj na putu u moju mirnu luku. Danas nastojim primijeniti svaki tvoj savjet i svaka tvoja riječ mi je putokaz kroz život.
Hvala ti na svemu, Mirno spavaj, ĆAĆA MOJ!
Na kraju objave je citirao velikog talijanskog književnika Umberta Eca te objavio očevu sliku iz njegovih mladih dana.
“Vjerujem da ono što postajemo ovisi o tome što nas nauče naši očevi u neobičnim svakodnevnim trenucima. Formiraju nas sitni komadići njihove mudrosti ” (Umberto Eco).
