Draga braćo i sestre,
dok smo slavili Vazmeno bdjenje, izgledalo mi je sve u isto vrijeme tako tužno i tako svečano. Svečano zato što su to sami po sebi najsvečaniji i najljepši obredi u liturgijskoj godini, a tužno zato što je bila prazna crkva, samo nas nekoliko, bez velike obitelji vjernika, bez braće i sestara. Toliko se osjećaja i misli sinoć pomiješalo u srcu.
I razmišljam; uvijek je lakše biti dio mase, dio svjetine, ali ovoga smo Uskrsa na poseban način pozvani na osobniji Susret. Ljudi te povuku, masa, puk te na neki način nosi i postoji mogućnost da se čak i u tom broju izgubiš, da propustiš ono najsvetije, da si tijelom prisutan, a mislima daleko.
Sada smo pozvani na drugačijost, gledajmo to priliku da uistinu dublje promislimo o svim ovim događajima, da Uskrs doživimo puno osobnije, bez standardnoga izvanjskog veselja, nego skromno, iskreno i duboko. Sada ti Gospodin želi govoriti oči u oči, bez skrivanja iza leđa drugoga, nasamo i snažno.
Bog se uvijek objavljivao čovjeku osobno, svi sveci pa i naš sveti otac Franjo primili su najveće milosti od Boga u osobnom susretu s Njim, u samoći.
Ove smo korizme bili u molitvi povezaniji nego ikada, cijela franjevačka obitelj. Zajedno smo kročili mijenjajući se uz Božju Riječ, nadahnjujući se životom svetog Franje te osnažujući vjeru intenzivnim radom na sebi. Hvala svima koji su dali svoj doprinos i ne dopustimo da Ljubav ne bude ljubljena, budimo mi životom svjedoci Radosne vijesti.
Neka takav bude i naš Uskrs; da se uistinu u nama dogodi promjena, da uistinu umre u nama stari čovjek i da se nanovo rodimo, da nas Gospodin osobno dotakne i osnaži za nove korake.
Sada svaka naša patnja, svaki križ i muka imaju smisla jer Krist je pobijedio i dao je smisao našim bitkama. A lako se boriti kada si na strani Onoga koji je pobijedio. Ostanimo u Njegovoj blizini, budimo dio Pobjede.
Neka vas čuva i prati zagovor svetog našeg oca Franje i Blažene Djevice Marije, sretan vam i blagoslovljen Uskrs!
fra Marin Karačić
duhovni asistent Frame
