Iako je proslo skoro mjesec dana od zatvaranja, ne prođe dan da nas ne pitate : Zašto? Kako? Zbog čega? Zbog koga? Cijela priča s “Memories” barom rodila se još davne 2005. godine kad sam tadašnjem vlasniku caffe bara “Centar” pri otkazu rekao: “Ima Boga, kad tad ces ti izici odavde, a ja uci”.
Dao sam otkaz zbog vlasnikovih uzastopnih hireva i bahatih odluka za umanjenjem plaće zbog smiješnih razoga. Nisam mogao više izdržati taj pritisak, a oni koji su ikad radili kao konobari pod takvim uvjetima, znaju o čemu pričam.
Od tada…sanjam i čekam…Čekam dan otvorenja vlastitog ugostiteljskog objekta, koji ce raditi po mojim principima, poštivajući Boga, radnika i čovjeka.
Godine 2011. uspjevam dobiti priliku u organizaciji programa tadašnjeg “Flamenco” bara. Starije generacije ga i dan danas nostalgično spominju. Jedan od uspjelih projekata bile su prve Večere vina i meze u gradu, uz tamburaše. Četvrtcima.
Uporan, tvrdoglav i ambiciozan ostvarujem svoj san nakon 10 godina. Ovdje bih svakako potvrdio onu “Tko čeka, taj i dočeka”. Caffe bar “Centar” zatvara se 2015., a ja pristajem na vrtoglavo visoku najamninu i otvaramo “Memories” bar. Kažem ‘otvaramo’ jer sam u ovo uplovio sa svojom boljom polovicom, a koju sam upoznao upravo u tadašnjem “Centru” te iste 2005.godine. Dužan sam vam objasniti otkud naziv “Memories”, pa upravo ste ga pročitali iz prethodne rečenice Engl.memories=uspomene. Lijepe uspomene koje nas vežu iz tog doba, prenijeli smo u naš caffe bar “Memories”. Kasnije ste nam potvrdili da mnoge od vas, takodjer, vežu lijepe uspomene iz tog vremena. Dakle, naziv je potpuno opravdan i dokazujemo sebi da već u startu nismo pogriješili. Ulazimo u posao s velikim žarom, ambiciozni i puni elana i entuzijazma.
Iako u vidno lošem, usudio bih se čak reći i prelošem stanju, uredili smo ga kreativno i s ljubavlju. Surađivali smo s nekoliko kreativaca i umjetnika s područja Ljubuškog, a koji su svoju ljubav prema svom poslu i hobiju, iskazali po našim zidovima i stolovima. Pazili smo na svaki detalj. Samu boju za platno unutrasnjih stolica tražili smo jako dugo. Poznavajući objekat otprije 10 godina, dok sam tu radio kao konobar, znao sam da se nije moglo dosta toga promjeniti. To je stara gradnja i samo se treba malo poigrati maštom i osjećajem za lijepo i oku ugodno. Bile su potrebne smirijuće, tople boje, jer kroz ovaj objekat je prošla skoro cijela paleta boja. Zajednički smo odlučili – naš odabir boja bio je u smeđim tonovima i bojama kave. Namjerno s prigušenim žutim osvjetljenjem.
Sklad boja, materijala i detalja stvorilo je omiljeno mjesto za opuštanje i drugi dom za mnoge od vas. Svako godišnje doba ili blagdane popratili smo tematskim ukrasima, često puta sa handmade etiketom. Svaka svijeća,dekorativni lampion, ukras na stolu, cvijeće na polici, valentinovski baloni, uskrsni dječiji radovi, uskrsne košarice, božićne lampice i slastice,..davali su dodatnu toplinu prostoru i činile da se gosti ugodno osjećaju. Trudili smo se koliko god smo mogli, a vi ste nas svakim danom više i više posjećivali.
Dosta puta ste nam znali napisati, reći “Ovdje se osjećam tako mirno” “Ovdje dođem da se opustim” “Kako ste ovo postigli?”
Ljubav prema ugostiteljstvu protezala se kroz svaki topli napitak, svaki detalj kod pripremanja, svaki recept i svaku ideju. A kad smo već kod ideja, otkrit cu vam da ih nisam ostvario ni 10%. Eto koliko ih još uvijek imam u rukavu
Možete li vjerovati da netko toliko voli i uživa u svom poslu te da se toliko žrtvuje?
“Memories” bar je prvi ugostiteljski objekat u gradu koji se odmakao od standardne ponude. Htjeli smo gostima ponudi nešto novo, nešto drugačije i zanimljivo. Dokazati da Ljubuški to može. I uspjeli smo. I gosti su to osjetili.
-Jedan od zanimljivih napitaka na koji smo posebno ponosni je Caffe Latte ili Latte Machiatto. Klasik ili s raznim okusima. U čaši posebno neobičnog oblika. To je napitak radi kojeg su neki dolazili i htjeli naučiti recept i proceduru spravljanja. Neki su ga i skrivećke slikali. Bilo kako bilo, svakoga smo naučili i pokazali proces izrade.
-Kvaliteti naše espresso kave smo pridavali veliku pažnju. Svaki dan smo ju mjerili,provjeravali, radili gramažu i uredno održavali aparat kako bi vam poslužili najbolji espresso u gradu. To ste nam i potvrdili. A tople napitke smo servirali u zanimljivim lijepim šalicama, koje ste obožavali.
-Najzdraviji napitak su svakako bili svježe cijeđeni sokovi iz posebnog sokovnika. Došli smo na ideju da ih služilmo u teglicama, koje smo personalizirali našim logom. Bili ste oduševljeni.
-Prvi u gradu, a i šire smo u ponudu uveli Dječji Menu. Našim najmlađim gostima pridavali smo posebnu pažnju. Iako nismo imali mjesto za igraonicu, djeca bi dobila bojanku i bojice, a uvijek bismo ih rado pričuvali kako bi roditelji mogli popiti kavu na miru. Svako dijete bi dobilo lizalicu na poklon. Neki mališani su toliko bili naviknuti da bi ponekad sami ušli u prostor šanka i poslužili se. Nismo im smetali. Čokolino, dječje kave, zanimljivi dječji čajevi i kakao napitci bili su samo neki iz Dječje ponude. Sam izgled dječjeg cjenika su dizajnirala djeca svojim crtežima iz mašte. Ekipi iz BeHa caffe magazina to se posebno svidjelo i za to su nam odali priznanje u jednom od izdanja časopisa.
-Prvi u gradu smo imali Vruće čokolade(s okusima) ili pudinge u čaši kako su to neki zvali. To ste posebno obožavali tijekom hladnih zimskih mjeseci.
– Kokteli u stalnoj ponudi, ne samo u ljetnim mjesecima, oživljavali su vaše zimske dane.
-Zatim kuhano vino. Voćne salate. Hladna kava. Hladni Nescaffe. Limunade s okusima. Aperol Spritz. Hot Apple. Tost za doručak. ..
To su bili samo mali dijelovi naše ponude. Imali smo i najluđu neisplativu akciju – srijedom – uz svaki topli napitak-> cedevita besplatno ! Da ne bi bilo da se po nekakvoj navici gostima samo uzima, mi smo im nešto i davali – nagradne igre na našim društvenim mrežama, kino ulaznice, akcije, besplatan roštilj za vrijeme sportskih prvenstava, besplatne kave, grickalice uz pivo i tematske večeri, besplatne dobre svirke uživo, nagradne pitalice, bogate tombole…
Sve to je možda nekome i zasmetalo, pa smo imali i više namjernih “udaraca” od strane federalnih i županijskih inspektora. Čak smo se i sprijateljili, tako da svaki put kad bi došli u posjetu, raspričali bismo se o nečemu sasvim drugom, o životnim prilikama i neprilikama, životu u Ljubuškom, ljudima, gradu, običajima, itd…No, dvije velike kazne i jedna velika pozadinska igra koje se igrala nama iza leđa od samoga početka, kumovale su našem kraju. Kraju “Memories” bara i ugašenom željom dvoje mladih ljudi da nastave ostvarivati svoj ugostiteljski san. Bili smo svijesni svega. I vidjeli zdravim očima. No, unatoč svemu nastavili smo se boriti.
Znate na što smo posebno ponosni? Na neradnu nedjelju! Mnogi su mislili da nećemo uspjeti, no, upravo suprotno, dobili smo veliko priznanje za to. Nedjelja je dan za obitelj. Naši radnici su to cijenili, a vjerujte pojedini ljubuški vlasnici su pozdravljali našu odluku i obećali razmisliti o neradnoj nedjelji. Nadamo se, za dobrobit radnika, da ce se takva obećanja ostvariti što prije i da će se razbiti uvriježeno mišljenje da se nedjeljom MORA raditi jer će se najviše zaraditi.
Dok smo tako mjesecima radili i živjeli svoj san, prošle su dvije godine. U više navrata smo zamolili vlasnika objekta da nam smanji kiriju. Molbe nam nisu uslišene. Razmišljali smo, posla ima, ljudi nas vole, sve teče po planu, svi su sretni i zadovoljni, ali ukoliko ne postignemo dogovor za manju kiriju, teško da ćemo moći nastaviti.
Iako nismo napravili sve što smo planirali, uzimajući sve u obzir, odlučili smo da je najzdravije i najpametnije riješenje – zatvaranje “Memoriesa”
Zahvalni ponajprije Bogu,na ostvarenju sna, dobrim ljudima koji su nam dolazili svaki dan, želimo vjerovati da smo u ovako kratkom vremenu učinili i pokrenuli dosta toga u Ljbuškom.
Iza sebe smo u objektu ostavili skoro sve na svome mjestu, a posebne uspomene nas vežu za zidne citate koje je, prema našoj zamisli, ostvarila Nina Jakiša.
Ako si ikad posjetio “Memories”, te ako se slažeš i podržavaš barem jednu rečenicu iz ovog teksta KLIKNI SHARE i Podijeli ovo u znak podrške za sve mlade poduzetnike.
Iako je nama još uvijek pomalo žao, reći ćemo da ovo nije ‘zbogom’, nego ‘doviđenja’