Bez obzira što je država, odnosno Europska unija, nadoknadila štetu svim uzgajivačima koji su morali eutanizirati svoje svinje zbog bolesti afričke svinjske kuge, slavonski obori ostali su prazni. Stariji se više ne mogu baviti svinjogojstvom, dok se mlađi iseljavaju i odlaze trbuhom za kruhom u Njemačku, Irsku, pa će svinjokolje ove jeseni biti samo u rijetkim dvorištima. A bolest afričke svinjske kuge učinila je svoje, na tržištu je prisutna nestašica domaćeg svinjskog mesa što za sobom povlači i veće cijene, nepristupačne većini hrvatskih građana, posebno umirovljenicima koji jedva krpaju kraj s krajem.
Uvoz sa svih strana
Umjesto domaće slavonske svinjetine, jest ćemo uvoznu svinjetinu ne samo iz EU-a, već i iz Čilea i Argentine. Pa to i nije nešto novo. I do sada se uvozila sirova svinjetina odsvakuda. Ono što je zabrinjavajuće jest po kojoj cijeni ćemo kupovati pršut, budžolu, pancetu, kobasice, suha rebara, suhe prsne vrške, bez kojih nema dobre raštike ili fažola. Cijene suhog mesa su visoke, a bit će još i više jer svinjetine jednostavno nama. Takav je zakon ponude i potražnje, manje mesa na tržištu veće cijene. Afrička svinjska kuga upropastila je svinjogojstvo ne samo u Hrvatskoj, već i u zemljama iz kojih su se tradicionalno uvozile svinje, posebno u zemljama u okruženju, BiH, Srbiji, Mađarskoj.
U Hrvatskoj su trenutačno zaštićena četiri pršuta, Istarski (zaštićen oznakom izvornosti), Krčki, Dalmatinski i Drniški koji su zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla. Zbog afričke svinjske kuge u problemima su istarski pršutari čija zaštićena oznaka zahtijeva da je pršut proizveden od svinje koja je okoćena i uhranjena u Hrvatskoj.
Oni su imali ugovore sa svinjogojcima iz Vukovarsko-srijemske županije čije je obore poharala afrička svinjska kuga. Za razliku od Istarskog, za Dalmatinski pršut na svu sreću nije presudno da je proizveden od svinje uzgojene u Hrvatskoj. Naime, Dalmatinski pršut smije se proizvoditi od svježih butova s kosti dobivenih od svinja koje su potomci komercijalnih mesnatih pasmina, križanaca ili linija odnosno njihovih križanaca u bilo kojoj kombinaciji.
Svinje mogu biti uzgojene u zemljama u okruženju uz uvjet da od klanja do usoljavanja ne smije proći više od 96 sati, stoji među ostalim u specifikaciji dalmatinskog pršuta. Gotov proizvod se odlikuje osebujnom aromom, miris dima mora biti blago izražen, blagim slanim okusom te jednoličnom crvenom bojom mesa. Sole se samo morskom soli i suše na dimu od bukovine, hrastovine i grabovine. Proizvodnja “Dalmatinskog pršuta” smije se odvijati isključivo unutar administrativnih granica Ličko-senjske, Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske.
Nedostižni pršut i panceta
Cijene svježe svinjetine već su počele rasti, a prognoze govore da će ići još najmanje tridesetak posto gore. Ako se rast cijena svinjetine nastavi ovakvim tempom, pršut i panceta mnogim Dalmatincima će biti nedostižni. Tko će uopće moći kupovati pršut i kolika bi mu trebala biti cijena pa da proizvođači opstanu na tržištu?
Ako pršutari ove jeseni usole i osuše manje pršuta, to će se vidjeti tek dogodine. Neki pršutari će morati raditi na pozitivnoj nuli samo da bi opstali, doznajemo u razgovoru s njima. Prema statistikama, porast cijene sirovine još uvijek ne prati drastičan porast cijene gotovih proizvoda od svinjetine. Hrvatski građani se nadaju da će tako i ostati jer inače pršut i pancetu nitko neće moći kupovati.
Nije tajna da proizvodnja svinjetine u Hrvatskoj već godinama pada, pa iako bismo u potpunosti mogli pokrivati domaće potrebe, danas uvozimo već 50 posto potrebnih količina.
Do unatrag dvije godine cijene svinjetine su bile drastično niske – kilogram svinjetine bio je jeftiniji od kutije cigareta. Zatim je došao rat u Ukrajini, žitarice su enormno poskupjele pa svinjogojci ostvarenom cijenom nisu mogli pokriti ni uložene troškove. Farme su se počele gasiti, a potpuno ih je dokrajčila afrička svinjska kuga.
Hrvatska godišnje proizvede oko milijun svinja, dok su potrebe stanovništva preko dva milijuna svinja. Usporedbe radi, 1990. godine Hrvatska je proizvodila preko četiri milijuna komada svinja pa imamo pad od 300 posto.
– Jedni se bogate drugi propadaju. Proizvođači svinja su na izdisaju, a prerađivačima i trgovcima cvjetaju ruže – ističu svinjogojci.
I u Europi je ove godine milijun krmača manje negoli prethodne. Proizvodnja se rapidno smanjuje, što će generirati veću cijenu svinjetine i svinjskih prerađevina, pršuta, pancete, kobasica. Realno je očekivati da ljudi neće imati novca za kupovinu svinjetine te da država tu neće moći ništa učiniti jer se većina svinjetine uvozi. Imamo europske cijene i hrvatske plaće, govori nam. Ipak onaj tko ima novca ne mora se bojati nestašice svinjetine. Prosječan Hrvat na godinu pojede 32 kilograma svinjetine, daleko više od ostalih vrsta mesa. Ali čini se da bi i svinjetina mogla postati luksuz, posebno suhomesnati proizvodi.
Nestašica odojaka
Smanjenje proizvodnje svinjetine već se osjeti na tržištu gdje nedostaje odojaka. Bez obzira na cijenu odojaka jednostavno ih nema u Španjolskoj, Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Mađarskoj. Pa kad nema odojaka neće biti ni odraslih svinja za klanje, jednostavna je računica.
Antun Golubović, uzgajivač svinja čiji su obori prazni zbog afričke svinjske kuge, smatra da cijene svinjetine ne bi trebale rasti, to više što je na robnim burzama posljednjih dana zabilježen pad cijena svinjskog mesa.
Unatoč tome ovih dana se najavljuje poskupljenje svinjskog mesa za čak tridesetak posto, pa svinjetina polagano cjenovno sustiže junetinu ili tradicionalnu skuplju teletinu
– Tvrdim da bi svinjetina u trgovinama trebala biti jeftinija za deset do petnaest posto, a nikako skuplja, rezimira Golubović, koji tvrdi i da se nestašica neće osjetiti ni kod svježeg mesa niti kod suhomesnatih proizvoda od svinjetine.
Naši proizvođači pršuta i pancete već su se snašli, uvoze oni otkoštene svinjske pozicije za slavonske kulene, dalmatinski pršut i pancetu. I do sada je to sve išlo iz uvoza, a ne od domaće proizvodnje, naglašava Golubović.
Trenutačno se svinje kategorije teže od 150 kilograma pa naviše prodaju po cijeni od tri eura za kilogram, što je poprilično skupo. Tako svi oni koji žele imati svinjokolje, a obori su im prazni, moraju masno platiti svinju, držati je mjesec dva dana, izvaditi joj krv i testirati je na afričku svinjsku kugu pa tek onda pripremiti svinjokolje – pojašnjava nam Golubović, koji tvrdi da Hrvatska neće imati nestašice svinjetine dok god Danska, Njemačka, Španjolska, Francuska Poljska proizvode puno više od svojih prehrambenih potreba.
Takva svinjetina završava u Hrvatskoj, posebno otkako je nastupio carinski rat EU-a i Kine, jer Europljani se neće voziti jeftinim kineskim električnim automobilima, a Kinezi neće jesti europsku svinjetinu, pa će je biti i viška unatoč praznim oborima i afričkoj svinjskoj kugi.
Trgovačka posla
– Ako dođe do poskupljenja svinjetine, bit će to trgovačka posla u želji za brzom zaradom na leđima jadnih kupaca, a nikako odraz stvarnog stanja na tržištu – rezolutan je Golubović.
Pa kako to Poljska, Danska, Njemačka mogu imati tako razvijeno svinjogojstvo, i oni su u EU i imali su svinjsku kugu? Danci proizvode čak 150 posto više svinjetine od svojih potreba.
– Neke zemlje ulažu značajna vlastita proračunska sredstva u proizvodnju svinjetine. Primjerice, ako dobiju iz Bruxellesa 100 tisuća eura, ulože još 150 tisuća eura svoga novca za potpore svinjogojcima, a mi u Hrvatskoj uložimo samo 20 tisuća eura. I zato naša proizvodnja propada, i zato smo tu gdje jesmo – rezimira Golubović.
Afrička svinjska kuga poharala je slavonske obore, hrvatskom svinjogojstvu potreban je novi početak. Cijene svinjetine lete u nebo, pa će ako se nastavi ovakav uzlazni trend, Hrvati će svinjetinu jesti samo za blagdane.