Pogreb, običaj povezan sa smrću, kojim ljudski rod ritualno ispraća pokojnika, nema univerzalno propisana pravila. Osim tradicionalnog oblika pogreba, tj. polaganja tijela pokojnika u lijes te potom ukapanja u grobnicu, postoji i običaj kremiranja tijela. Iako je riječ o drevnom običaju (prakticiran je i u antičkoj Grčkoj), kremiranje je u mnogim dijelovima Hrvatske – bauk. Uostalom, u Hrvatskoj postoje samo dva krematorija: zagrebački i osječki.
Dakle, u Dalmaciji još uvijek ne postoji krematorij. Šibenik je otišao najdalje u realizaciji projekta izgradnje krematorija, dok Split još nije otkupio zemlju na kojoj je planirana njegova izgradnja.
Pored štovanja stoljetnih običaja glede pokapanja pokojnika, nije jasno zašto bi kremacija bila problem. Čovjekovo tijelo je propadljivo, kako uči i Crkva (“Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti”) i biologija. Ionako će se tijelo vratiti u prah, samo ovisi koliko će proces trajati. Ipak, obzire vezane uz pijetet prema tijelu pokojnika potiskuju cijene grobnih mjesta, koje će zbog sve veće napučenosti gradova sasvim sigurno i dalje rasti.
PEPEO U PRIRODI JE PROBLEM
Ljudi u današnje vrijeme vode sasvim drukčije živote nego što su bili u prošlosti. Prije su ljudi kupovali zajednička grobna mjesta u kojima su se pokapale cijele obitelji. U današnje vrijeme članovi obitelji više ne žive zajedno u kućama, nego uglavnom u drugim gradovima ili čak državama. Kremiranje će u današnje vrijeme kod mnogih postati opcija koju će sve više razmatrati.
Da kremiranje ni u očima Katoličke crkve ne predstavlja kršenje vjerskih pravila, potvrdio nam je don Ante Žderić. Istaknuo je da je Katolička crkva od pamtivijeka nalagala poštovanje ljudskog tijela i nakon smrti osobe. Od toga je odstupala jedino kada su životne i društvene okolnosti postajale nepremostiva zapreka.
– Spaljivanje tijela je Crkva dopuštala jedino za vrijeme velikih smrtonosnih epidemija, poput kuge. No od 1963. godine stajalište je Crkve da se kremiranje ne protivi kršćanskoj vjeri. To je bio izlazak u susret suvremenim potrebama ljudi, koji su od druge polovine dvadesetog stoljeća počeli živjeti u velikim gradovima, u kojima je prostor za grobna mjesta postao skupocjen te je tradicionalni pogreb iziskivao nemale financijske troškove. Mogu vam reći da sam kao svećenik u Splitu obavljao vjerski obred prilikom pogreba pokojnika koji je bio kremiran. Dakle, ta praksa postaje sve više prihvaćena i kod nas u Hrvatskoj – rekao je don Žderić.
Problem je, pak, kada pokojnik izrazi želju da se njegov pepeo prospe u prirodi, bilo da se radi o moru, rijeci ili zraku.
– Nije dopušteno prosipati pepeo u zrak, na tlo ili u vodu. I spaljeno ljudsko tijelo i dalje zadržava svoj ljudski integritet i zahtijeva poštovanje. Dakle, u slučaju da je pokojnik dopustio kremiranje i prosipanje vlastitoga pepela u prirodi zbog razloga protivnih kršćanskoj vjeri, sprovod se mora uskratiti – navodi don Žderić.
Ako pokojnik za života nije mario za vjerske obrede i ako je njegova obitelj istog stava, a želi prosuti pepeo iz urne u prirodu, to može obaviti uz prethodnu dozvolu lokalne samouprave. Zagrebački Krematorij jedini u Hrvatskoj zasad ima organizirano mjesto na kojem možete prosuti pepeo, a to je Sunčana poljana, koja se nalazi u sklopu Krematorija.
Petar Bilobrk, direktor “Lovrinca”, rekao je da u Splitu godišnje bude 60 do 80 zahtjeva za kremacijom pokojnika. Zbog nepostojanja krematorija u Splitu, prisiljeni su tijela pokojnika slati zagrebačkom krematoriju.
– Postoji plan izgradnje krematorija u Splitu. Nakon otkupa zemljišta za potrebe širenja groblja Lovrinac, planira se i izgradnja krematorija. U vezi s procedurom za kremiranje preminule osobe, rodbina (ili zakonski skrbnik) javlja se u našu Pogrebnu službu na Firulama (nasuprot Patologije KBC-a Firule), nakon čega dogovaramo termin kremacije na Mirogoju.
ZAGREB: 8 TISUĆA KREMIRANJA GODIŠNJE
Sukladno dobivenom terminu obavljamo prijenos pokojnika na kremaciju te vraćamo urnu. Cijena usluge je cca 1100 eura, koja uključuje pogrebnu opremu za kremaciju (drveni lijes bez metala i plastike), urnu, troškove prijenosa i prijevoza, kao i troškove kremiranja. Krematorij Mirogoj je nama najbliži krematorij – rekao je Bilobrk.
Još 2022. godine splitski gradski vijećnik Davor Matijević (SDP) oznanio je kako je održan prvi radni sastanak sa pročelnikom Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima Juricom Vojnovićem te direktorom Lovrinca Petrom Bilobrkom po pitanju izgradnje krematorija u Splitu. Tada je rekao da je prilikom izglasavanja proračuna za 2022. godinu prihvaćen njegov amandman kojim se osigurava 300 000 kuna za izradu projektne dokumentacije za gradnju krematorija. Do današnjeg dana nije se mnogo napredovalo po tom pitanju.
Dok je izgradnja splitskoga krematorija na čekanju, obratili smo se voditelju Službe groblja i krematorija Gradskih groblja Zagreb Matiji Sakomanu kako bismo doznali nešto više o najstarijem krematoriju u Hrvatskoj, koji djeluje od 1985. godine, a sve do izgradnje osječkoga krematorija 2021. godine bio je i jedini.
– U zagrebačkom krematoriju na Mirogoju imamo aktivne tri peći za kremaciju pokojnika. Godišnje obavljamo oko osam tisuća kremacija, od čega četiri i pol tisuće otpada na Zagreb, dvije i pol na druge dijelove Hrvatske, a ostatak predstavlja anatomski otpad iz bolnica. Teško mi je reći je li kremiranje bauk u Hrvatskoj. Mogu samo reći da od dvije i pol tisuće kremacija koje obavljamo za stranke koje ne žive u Zagrebu, ogroman dio otpada na područje Istre i Rijeke.
Kremacijska peć prilikom spaljivanja postiže temperaturu od 800 Celzijevih stupnjeva, ali zna se popeti i na više. Samo spaljivanje traje oko sat vremena, naravno ovisi i o masi tijela pokojnika – objasnio nam je Sakoman.
Doznali smo da cijena samog kremiranja na zagrebačkom Mirogoju iznosi 146 eura. Ukupna cijena pogreba varira, ovisno o željama pokojnikove obitelji. Ako se pridoda gradski paušal, cijena lijesa, urne, odjeće i odijevanja, cijena pogreba ide na više od 700 eura. Također, propisano je da tijelo pokojnika mora biti položeno u lijes koji je napravljen od mekog drva.
POSEBNA POSUDA
Lijes u koji je položeno tijelo pokojnika ne smije biti lakiran niti sadržavati metalne ili plastične dijelove. Pokojnika se odijeva u takozvani talar, vrstu tunike od stopostotnog pamuka. Voditelja službe zagrebačkih groblja pitali smo kako se odvaja pepeo koji je nastao od lijesa od pepela pokojnikova tijela te prestavljaju li problem metalni ili silikonski implantati koji se mogu naći u tijelu pokojnika.
– Pepeo pokojnika koji završi u urni djelomično sadrži i pepeo lijesa, što je neizbježno. Što se tiče metalnih i silikonskih implantata, tijelo pokojnika se prije vozilo na Zavod za sudsku medicinu, gdje su ih vadili patolozi. No od tog postupka se odustalo zbog pijeteta prema pokojniku i obitelji. Danas se metalni dijelovi nakon kremacije vade u posebnu posudu koja se polaže u mlinac, a mlinac funkcionira tako da trešnjom posude skroz usitni preostale kosti dok i one ne postanu prah – zaključio je Sakoman.
