Jučerašnje evanđelje druge nedjelje Adventa jasno smješta vjeru u povijest, naglašavajući Isusa kao stvarnu povijesnu figuru, a ne apstrakciju. Luka precizno bilježi imena i okolnosti – Tiberije, Herod, Pilat – kako bi vjera dobila čvrsto uporište u stvarnosti. Ivan Krstitelj postaje glasnik koji objavljuje da Božja riječ nije ideja, već događaj koji mijenja povijest. Ivanove riječi – “Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze” – nisu neutralne. One izazivaju i zahtijevaju odgovor. U društvu obilježenom korupcijom, manipulacijom i nepravdom Ivanova poruka nije samo poziv na introspekciju; ona je politička, društvena i moralna subverzija. On nas poziva na usporedbu: jesu li se obrasci moći i zanemarivanja slabih uistinu promijenili?
Ivanova poruka nije bila udar samo na moćnike nego i na sve koji toleriraju nepravdu. Poziva na djelovanje – uklanjanje dolina straha i ponora nepovjerenja, poravnavanje planina ponosa i sebičnosti. Njegov poziv nije moralizatorski, već zahtijeva duboku promjenu mišljenja i djelovanja. Ivan nas podsjeća da vjera nije bijeg od stvarnosti, nego njezina transformacija. Teško je ne prepoznati suvremene paralele. Iako se vjerodostojnost današnjih institucija – od politike i medija do Crkve – često dovodi u pitanje, Ivanova poruka nas poziva da upravo kroz njihova preispitivanja vidimo priliku za obnovu, transparentnost i jačanje povjerenja. Kada govorimo o vjerodostojnosti Crkve, ne možemo ignorirati skandale poput zlostavljanja, koji su uzdrmali povjerenje mnogih vjernika. Jesu li reakcije Crkve bile u duhu Ivanova poziva na metanoju – iskreno prepoznavanje krivnje, traženje oprosta i stvaranje transparentnijih odnosa? Slično, mediji često umjesto glasnika istine postaju instrumenti manipulacije i polarizacije, dok politička obećanja pred izbore nerijetko gube snagu u suočavanju s realnošću. Ova pitanja otkrivaju duboke doline nepovjerenja i planine sebičnih interesa koje trebamo poravnati kako bismo ponovno izgradili povjerenje. U konačnici, koliko smo mi sami vjerodostojni? I zašto nismo? Ivan ne nudi jeftine odgovore. On poziva na hrabrost – hrabrost konačno se suočiti sa sobom, sa svojim strahovima i lažnim opravdanjima.
Erich Fromm jednom je rekao da su vizije dinamične. One nisu statične slike budućnosti, nego pokretačka snaga sadašnjosti. Ivanova vizija nije utopija, već poziv na konkretno djelovanje – graditi mostove, ispravljati odnose, suočavati se s nepravdom. U svijetu sklonijem tami, njegova poruka ostaje izazov i nada. Transformacija “srca od kamena u srce od mesa”, kako kaže prorok Ezekiel, društveni je imperativ. Pripremiti put Gospodinu znači otvoriti prostor za Božju ljubav u našim životima i zajednicama. Bog ne dolazi kao sudac, nego kao spasitelj, ali spasenje traži našu suradnju. Pitanje je samo – jesmo li spremni? Ili, bolje rečeno, što još čekamo?
