U mjesecu studenom se prisjećamo svih žrtava Domovinskog rata, a osobito Vukovara i Škabrnje, simbola hrvatske boli, ali i snage i vjere u slobodu. 18. studenoga se obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Tim povodom ovoga mjeseca u programu radija MIR Međugorje donosimo vam razgovore s osobama koje uistinu imaju što reći o ovoj temi.

Ovoga puta gost programa bio je hrvatski branitelj i pripadnik HOS-a, ratni vojni invalid, autor knjige o ratnim događanjima – gospodin Damir Markuš Kutina.

“Bilo je nas suboraca koji su bili uz obitelj Jeana Michela Nicoliera. Igor Široki, Stjepan Antolić, Davor Purolić, Mario Cigrovski, Viktorin Jurić Paša… Pa gledajte, sad, nakon toliko godina, nakon 34 godine, ipak smo olakšanje osjetili. Konačno ćemo moći imati mjesto gdje ćemo moći zapaliti svijeću, staviti cvijeće, pomoliti se za našeg heroja Domovinskog rata.

I bio sam uz majku, brat njegov Paul Nicolier mi je rekao da drži majku za ruku i ne znam kako da vam to opišem. Bilo je i meni teško, majci naravno najteže, ali osjetio sam da je jako snažna, iako ima 81 godinu, ipak je i ona sretnija što je konačno nađen dok je živa i da se ona imala gdje pomoliti. Hvala ti Bože i daj Bože da nađemo sve ostale naše nestale koje tražimo, moram reći od nas 58 iz moje postrojbe, 25 je poginulo, dvoje još uvijek nestalih imamo Jadranko Anić Antić i Duško Smek, dragovoljci iz Zagreba, HOS-ovci i preko 370 još uvijek nestalih s područja grada Vukovara, branitelja i civila i molim te Bože da ih nađemo sve. I da se imamo gdje pomoliti i zahvaliti za žrtvu”, govorio je Markuš o pogrebu pronađenog francuskog dragovoljca Jean Michel Nicoliera.

“Znate, nas je bilo do 2000 branitelja koji su branili grad Vukovar. Iza nas je bilo oko 15.000 civila u podrumima. Oni su bili prije puno našeg dolaska. Mi smo došli 27. rujna prva grupa i još dvije grupe su došle do 2. listopada. To je brojka sveukupna 58. 14 ih je poslano u selo Bogdanovce da brani Vukovar. I vidjeli smo i tu djecu i starije osobe i sve njih.

Zbog njih smo se mi borili za Vukovar i naravno za Hrvatsku. Stvarno ne znam kako ti ljudi danas spavaju, ti neprijateljski vojnici, jer ono što su oni radili našim ljudima, vojnik vojnika u ratu eliminira, to se mora, morali smo se braniti, ali ono što su oni radili našoj braći, našim zarobljenim vojnicima, prijateljima, suborcima i civilima je nešto užasno. To ni zvijeri nisu radile. Ne znam… Opet se vratim na dragog Boga, dao nam je snagu da se moramo boriti i uspjeli smo se izboriti za Hrvatsku i hvala Bogu da smo tu i da imamo domovinu”, kazao je Markuš o ozračju branitelja u vremenu obrane Vukovara.

“Znate, teško je gledati da nas prozivaju, kao ona gospođa, neću reći ime, koja je rekla da je Jean Michel Nicolier plaćenik. Znate koliko to nas teško pogađa, pogotovo obitelj. Nije on bio nikakav plaćenik, on je bio dragovoljac. Nije se on borio za Hrvatsku za plaću, nego se borio za hrvatsku slobodu. Isto kao i mi.

I teško mi je to sve gledati, umjesto da se bavimo poljoprivredom, gospodarstvom, da zadržavamo mladost u Hrvatskoj domovini. Napadaju sa svih strana, sve i svatko, želeći, ne znam što, Jugoslaviju ili što oni žele… Ne razumijem! Trebamo se baviti budućnošću. U redu, treba znati prošlost, ali ne na ovakve crne, zle načine i da se ruši. Teško mi je to gledati, ali ja se neću predati. Neću se predati! Evo, Hrvatski sabor, tema Vukovar, pozvan sam da govorim, govorit ću. U četvrtak sam u Rijeci i tamo ću govoriti o Vukovaru…

Ja sam dužan to govoriti i svi vi, moji prijatelji, hrvatski branitelji, moramo govoriti, moramo pisati knjige, što se ne zapiše, nije se dogodilo, moramo govoriti najviše o onima koji su dali, najviše što se može, to je svoj život, moramo pričati i o njima i za njih”, kazao je o tome koliko mu je teško kao branitelju vidjeti društvene podjele, a cijeli razgovor s Damirom Markušem poslušajte u audiozapisu.

Uoči obilježavanja obljetnice pada Vukovara, koja će se održati u utorak 18. studenog, ponovo se u javnosti bude sjećanja na događaje koji su obilježili obranu grada 1991. godine.

Vukovar je postao simbol stradanja i otpora, mjesto na kojem je nekolicina branitelja, u gotovo bezizlaznim okolnostima, tjednima odolijevala napadima daleko nadmoćnijih snaga. Među onima koji su preživjeli najteže dane nalaze se i pripadnici HOS-a, čije su osobne priče ostale trajni podsjetnik na žrtvu i hrabrost branitelja.