Nakon pune 33 godine, na ulazu u makarsku Hitnu pomoć podignuta je spomen-ploča pripadniku Tigrova Nenadu Devčiću iz Krasnog Polja, koji je svoj mladi život skončao na okrutan i mučenički način od ruke makarskih divljaka.
U jeku Domovinskog rata, tog vrelog 15. srpnja 1992. godine, u Makarskoj se dogodila tragedija koju dobro pamti cijela Hrvatska, a u kojoj je prvo zatučen, a onda ubijen 20-godišnji Nenad Devčić, pripadnik 1. brigade ZNG-a Tigrovi, kasnije preimenovane u 1. gardijsku brigadu Tigrovi.
Nenad je u Domovinski rat otišao kao maloljetnik, 17-godišnjak, te je prošao bojišta od Slavonije do dubrovačkog zaleđa i strašan 100-dnevni pakao u srpskim logorima – u Novom Varošu, Staroj Gradiški i Begejcima, gdje je preživio strahote mučenja.
Čim se vratio iz logora, opet se priključio svojim Tigrovima i obrani dubrovačkog zaleđa, a par dana predaha od ratišta Tigrovi su provodili u hotelu “Nimfa” u Živogošću.
I baš za vrijeme predaha od pucnjave i ratnih strahota, Nenad je, odjeven u maskirnu odjeću, sa suborcem, tog 15. srpnja 1992. godine odlučio otići u Makarsku i popiti piće.
Tako su se Tigrovi, njih četvorica, našli u tadašnjem kafiću ispod gradske tržnice, gdje su se verbalno sukobili s Makaraninom.
Onda je lokalac podršku zatražio od svog ne baš uzornog sina poznatog policiji, a koji je u kafić stigao s grupom od devet momaka.
Kasnije se otac i pokajao što je zvao sina u pomoć, ali tada je bilo kasno.
Nakon svađe i tučnjave, Nenadov suborac krvave je glave naišao na Makaranina koji ga je automobilom odveo do Živogošća, dok je Nenad izbezumljen i obliven krvlju trčao od Kačićeva trga preko mosta pokraj Vatrogasnog doma i naišao na Dom zdravlja, točnije Hitnu pomoć, gdje je mislio da će se spasiti.
Tamo je vapio za pomoć govoreći da će ga ubiti Makarani.
Međutim, horda divljaka trčala je za njim, uletjeli su na Hitnu i umalo zatukli liječnika, dvije medicinske sestre i vozača koji su branili Nenada, a kada su ih sklonili, mučki su ga tukli nogama i rukama dok je ležao na podu, zapravo su ga zatukli, da bi ga na koncu dokrajčili letvom.
Ekipa Hitne pokušala ga je reanimirati, ali, nažalost, nije mu bilo spasa.
I tu je Nenad Devčić, heroj Domovinskog rata i Tigrova, skončao svoj mladi život, i to ne, ponavljamo, u logorima i na ratištima, već od ruke divljih Makarana.
Tigrovi koji su bili na ratištu u dubrovačkom zaleđu odmah su doznali za tragediju koja je zadesila Nenada pa su kamionima, oboružani hrvatskim zastavama dva dana kasnije u noćnim satima krenuli u Makarsku u osvetnički pohod kojeg se svi dobro sjećamo.
Iz priča Makarana koji su svjedočili događaju, a koje smo kontaktirali, njih desetak, Tigrovi su namjeravali dignuti u zrak cijelu Makarsku, ali u tome ih je spriječio brigadni general Božo Kožul, zapovjednik 2. pješačke bojne Tigrova, ujedno i Nenadov zapovjednik, pa je osvetnički pohod na Makarsku bio u blažem obliku.
Tako je oko 70 ljutih i tužnih Tigrova porazbijalo stakla na gotovo svim kafićima, restoranima i trgovinama u centru grada, a dvije bombe bacili su u mali kafić u kojem je započela prepirka Nenada s lokalcima.
Zaobilazio Makarsku 33 godine
Kako nam je kazao Darko Marinac iz Tigrova, Nenadov suborac, od tog tragičnog dana zaobilazio je Makarsku evo već pune 33 godine, sve do danas, kada je dječaku prćastog nosa, sa srcem tigra, na mjestu okrutnog zločina podignuta spomen-ploča.
– Za mene je Domovinski rat tek sada završio kada je Nenadu odana počast spomen-pločom i u Makarsku ću dolaziti jer sam stekao puno prijatelja iz 156. brigade i grada. Ispričavam se Makaranima na odmazdi Tigrova te 1992. godine, ali morate shvatiti kakva je to bila tragedija.
Nenad se Tigrovima priključio kao 17-godišnjak i zvjerski je mučen kao maloljetnik u srpskim logorima, gdje su ga tukli do iznemoglosti jer nije htio pjevati četničke pjesme, a na kraju je skončao u Makarskoj od ruke lokalaca.
Pa stvarno, ima li veće tragedije?
Bio je on klinac, ali ujedno i odrasla osoba jer je preživio sve strahote i na kraju je završio kao mučenik – kazao je Marinac, koji je inicijativu za spomen-ploču na makarskoj Hitnoj pokrenuo nakon teksta naše kolegice Katarine Marić Banje, a koja je u Slobodnoj Dalmaciji prije dvije godine pisala serijal ‘‘Crni notes‘‘ o najgorim zločinima.
Na vratima Hitne nagurala se gomila uz povike: ‘Ubij ga, ubij!‘
U tekstu o smrti vojnika koja je šokirala Hrvatsku kada je razjarena rulja progonila Nenada do ambulante u Makarskoj, kolegica Katarina Marić Banje je, među ostalim, navela da je za Nenadom na Hitnu utrčalo nekoliko muškaraca koji su ga počeli tući.
– Mladić pada na pod, oni nastavljaju s udarcima.
Dolaze medicinska sestra i liječnik i pokušavaju ih spriječiti u mlaćenju.
Liječnik hvata jednog napadača za pojas i odvlači ga, a ovaj se okreće i kaže: “Pusti me, doktore, i tebe ću ubiti!”
Na vratima se nagurava gomila uz povike: “Ubij ga, ubij!”
Kroz vrata ulazi muškarac s letvom u rukama koju podiže iznad glave te staje iznad mladića na podu.
“Nemoj! Jesi li lud!” – viknula je medicinska sestra.
Muškarac baca letvu i udara mladića na podu nogom.
Razjarena rulja ne prestaje s vikanjem.
Dolazi vozač Hitne i pomaže liječniku i medicinskoj sestri da maknu napadače od mladića na podu.
Liječnik ga okreće na leđa i vidi kako mu nema pomoći.
Gomila ljudi s ulaza i nasilnici koji su tukli mladića okreću se i bježe.
Liječnik istrčava za njima na most pred ambulantom, vidi okupljeno mnoštvo kako stoji ispred te im viče: “Zadržite ih, ubili su čovjeka!”
Ubojicu pomilovao Mesić
Dan i pol nakon mučkog ubojstva, uhićeno je devet osoba, među kojima su: otac Ante Žarković (54) i sin Mario Žarković (24), Mijo Šarić (26) i Miroslav Prgomet (25).
Istragu preuzima vojno tužiteljstvo jer među njima ima pripadnika HV-a iz Makarske.
U konačnici je optuženo sedam uhićenih i u siječnju 1993. godine počela je glavna rasprava na Okružnom sudu u Splitu.
Optužnica je navodila da je Ante Žarković ispred makarskog bistroa došao u sukob s nekoliko hrvatskih vojnika, nakon čega je u Biokovskoj ulici svog sina i masu mještana koja im se pridružila pozvao na linč vojnika.
Njegov sin Mario išao je za Devčićem i udarao ga s jasnom namjerom da ga ubije, navodila je optužnica.
Suđenje je trajalo ukupno 12 dana te je krajem veljače 1993. godine objavljena presuda kojom su svi optuženi proglašen krivima, ali samo Mario Žarković za ubojstvo, te je dobio 12 godina zatvora.
Ostali, uključujući i njegova oca, osuđeni su za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi i kažnjeni zatvorskim kaznama od godine do godine i pol.
Vrhovni sud presudu je ukinuo i naložio da se provede drugo suđenje, na kojem treba iznijeti nove dokaze jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.
Novi postupak započeo je u travnju 1995. godine, a prvi dan srpnja te godine izrečena je druga presuda kojom je Mario Žarković ponovno osuđen na 12 godina zatvora zbog ubojstva.
Mijo Šarić i Miroslav Prgomet dobili su po šest godina zatvora za isto kazneno djelo, a Ante Žarković osuđen je na četiri godine zatvora zbog poticanja na ubojstvo.
Preostala trojica optuženih oslobođena su krivnje.
Prvooptuženom Mariju Žarkoviću je pomilovanjem predsjednika RH Stipe Mesića 2001. godine kazna umanjena za dvije godine te je sljedeće godine izišao na slobodu.
Navukli maske nevinost
Inače, u svojim obranama svi su optuženi negirali krivnju, a prema njihovim verzijama događaja sukob su izazvali Tigrovi.
Veliki problem oko utvrđivanja istine bio je što je tijekom suđenja većina svjedoka oprezno i nevoljko davala iskaze jer su se bojali kako će nastaviti živjeti u Makarskoj.
U svojoj obrani Mario Žarković je tvrdio kako je mladića udario nogom u ruku.
– Vojnik koji je ležao bio je sav plav i nije davao znakove života.
Jedan muškarac gol do pasa bio je jako razjaren i vidio sam kako je udario vojnika, mislim, dva puta.
Poslije sam na prepoznavanju ustanovio da je to Mario Žarković.
Mladić na podu bio je u akutnom stanju bez kisika i dok je tako ležao, netko ga je iz grupe tako snažno udario da je preletio cijeli hodnik -posvjedočio je liječnik koji je bio dežuran te noći u Domu zdravlja.
– Na leđima pokojnika nađeni su brojni krvni podljevi nastali udarcima tupim tvrdim predmetom, što bi mogla biti letva.
Ostale ozljede nanesene su udarcima šakama i nogama obuvenim u cipele – izjavio je tada sudski vještak.
– Premda je u opisanom događaju sudjelovalo više osoba od onih proglašenih krivima, njihova imena nismo saznali.
Najmanje desetak osoba sudjelovalo je u okrutnom usmrćivanju Nenada Devčića, a oni su navukli maske nevinosti koje će im kad-tad pasti s lica -kazao je prigodom objave presude predsjednik Sudskog vijeća.
