Vještinu paranja samoniklog bilja očuvali smo i generacijski je prenosili dugo, dugo. Ona je našim precima omogućila siguran izvor hrane u nesigurnim kriznim vremenima, važno je da bude živa, aktivno korištena, a tako se, sasvim neposredno čuva i okoliš.
Naše bake i majke su govorile o divljem zelju : „POTPARAJ ŽILE, NADIJ MU IME“. Što znači da je skoro sve bilje u Hercegovini jestivo, samo treba znati u kojem mjesecu se bere, jer ako mu prođe vrijeme od paranja, neukusno je i tvrdo.
Zato uživajte u paranju divljeg zelja koje buja u veljači. U ožujku nas čeka novo, svježe i slasno divlje zelje.
