Kada su naši očevi, djedovi i pradjedovi, jer stasao je i treći naraštaj, šezdesetih, sedamdesetih godina odlazili na privremeni rad, prvenstveno u Njemačku, ali i u druge zapadne zemlje, bilo je to puno drugačije i bezbolnije. Odlazili su samo očevi, a majke su ostajale s djecom, podizale ih i brinule se o svemu, odgajale, školovale, učile ih životu… Obitelj se nije gubila, selila, rastakala… Nakon što je Hrvatska 2013. godine ušla u EU, s hrvatskim putovnicama otvorile su se granice i bolji poslovi i zarade Hrvatima, što su brojni prihvatili i iskoristili. No, nažalost, nisu išli kao naši očevi, djedovi i pradjedovi, tuđina je odvela sve – cijele obitelji. Kakvo je stanje danas, nešto više od desetljeća, otkako je val odlazaka i seljenja obuzeo Hrvate? Jedan od pokazatelja mogu biti brojčani podaci u školama, kretanje učenika i njihovih obitelji u oba smjera – tamo i natrag. Zamolili smo ravnatelje triju osnovnih škola u Ljubuškom da nam predoče kratak presjek odlaska i povratka njihovih učenika, u inozemstvo i iz inozemstva.
Bez odlazaka
OŠ Marka Marulića središnja je škola u gradu i najveća u Ljubuškom. Ima 931 učenika, od kojih je 61 u četirima područnim školama: Gornjim i Donjim Radišićima, Miletini i Cernu. – Prije osam, devet godina primijetili smo da jedan dio roditelja ispisuje svoju djecu iz škole, a kao razlog naveli su preseljenje u inozemstvo. Ponajviše je to bila Irska i Njemačka, a potom i Hrvatska. Posljednjih nekoliko godina, a pogotovo ove i protekle, primjećujemo trend povratka naših sugrađana, ali i da ljudi iz inozemstva koji nemaju poveznicu s ovim krajem dolaze živjeti u Ljubuški te upisuju djecu u našu školu. U ovoj, 2025./2026. školskoj godini iz inozemstva se vratilo 14 učenika, a nijedan učenik nije otišao. U idućoj godini imamo najavu povratka četiriju učenika iz Njemačke, nisu svi osnovnoškolci, još nismo dobili zahtjev, ali znam za njih. Iz Irske se raspitivala jedna obitelj za povratak u sljedećoj školskoj godini, nemamo još ništa službeno – kaže nam Tomislav Matić, ravnatelj OŠ Marka Marulića Ljubuški. Od 14 učenika povratnika sedam je iz Njemačke, četiri iz Hrvatske, tri iz Zagreba i jedan iz Metkovića te po jedan iz Kanade, Irske i SAD-a.
Nekad su odlazili samo očevi, majke su ostajale s djecom, podizale ih, odgajale, školovale, učile ih životu…
Roditelji se odlučuju na povratak jer smatraju da njihova djeca ovdje imaju ljepše i kvalitetnije djetinjstvo
OŠ Ivane Brlić Mažuranić u naselju Humac, u jugozapadnom dijelu Ljubuškog, pohađa 535 učenika. Od toga ih 40 ide u četiri područne škole – Studenci, Vašarovići, Prolog i Crveni Grm. Ravnateljica škole Danijela Planinić kaže da je veći val odlaska učenika i njihovih obitelji, iz njihove škole, započeo prije desetak godina, a najčešće odredište bila je Njemačka, dijelom zbog mogućnosti sigurnijeg zaposlenja i bolje plaće, a dijelom zbog činjenice da su mnoge obitelji ondje već imale rodbinu i poznanike, što je olakšavalo prilagodbu. No s vremenom mijenjaju se prilike, spoznaje i trend odlaska zamjenjuje trend povratka. – U školskoj 2022. /2023. godini u našu školu došla je obitelj iz Švicarske. Njihove dvije djevojčice već tri godine pohađaju našu školu. U početku su imale poteškoća zbog jezične barijere, no uz podršku kolega, učenika i asistenata uspješno su se prilagodile. Danas su potpuno uključene u školski život i ostvaruju odličan napredak. Njihovi roditelji više su puta istaknuli koliko su zahvalni na razumijevanju, suradnji i toplom pristupu koji su ovdje doživjeli. Smatraju da je naš obrazovni sustav pristupačniji te da djeca lakše napreduju u okružju u kojem se osjećaju prihvaćeno i sigurno. Odlučili su svoj život nastaviti ovdje u Ljubuškom – govori ravnateljica Planinić i nastavlja: – Tijekom školske 2023./2024. godine vratile su se četiri obitelji iz Njemačke, sljedeće, 2024./2025. godine, još tri obitelji, a početkom ove, 2025./2026. školske godine, vratile su se dvije obitelji s djecom. Također imamo povratnike iz Osijeka (obitelj s troje djece), iz Zagreba (obitelj s četvero djece), iz Irske prije pet godina (obitelj s dvoje djece). Za iduću, 2026./2027. školsku godinu već imamo najavu povratka još obitelji iz Njemačke, čija će djeca od rujna pohađati našu školu. Roditelji se odlučuju na povratak jer smatraju da njihova djeca ovdje imaju ljepše i kvalitetnije djetinjstvo. Sretnija su, imaju više slobode, više vremena provode s obitelji te lakše razvijaju prijateljstva s vršnjacima koji dijele slične životne vrijednosti, kulturu i tradiciju.
Sustav koji ne odgovara
Treća škola je OŠ Tina Ujevića u Vitini, naselju udaljenom osam kilometara od Ljubuškog. Trenutačno ima ukupno 351 učenika: 243 u središnjoj školi u Vitini, a 108 u pet područnih škola – Klobuk, Grab, Vojnići, Šipovača i Grljevići.
– Odlazak naših učenika i njihovih obitelji, najviše u Njemačku, počeo je još od ulaska Hrvatske u EU. Posljednje dvije godine vratile su se tri obitelji, a kao razlog povratka navode da se djeca nisu navikla na tu zemlju, ne odgovara im taj školski sustav. Također, vratile su se neke obitelji čija su djeca rođena u Njemačkoj, čak su išli nekoliko razreda u tamošnje škole, ali povratak u našu zemlju im odgovara, tu osjećaju pripadnost. Međutim, ima i onih koji su otišli i ne razmišljaju o povratku. Nemamo najava da netko od učenika odlazi u inozemstvo u sljedećoj školskoj godini, ali imamo dvije najave o dolasku učenika, no konkretne i točne informacije još nismo dobili – objasnila je Kornelija Biško, ravnateljica OŠ Tina Ujevića Vitina.
