Mnogo se danas priča i piše o obiteljima, a pogotovo o problemima kršćanske obitelji. Smatra se da su danas obitelji ugroženije u odnosu na prijašnja razdoblja. Mislim da je pitanje dosta složeno i zahtjeva jednu cjelovitu studiju, čime su se mnogi psiholozi bavili. Često možemo čuti od starijih osoba da su obitelji u njihovo vrijeme bolje i skladnije živjele u odnosu na današnje vrijeme. Živjele su po Božjem zakonu. Obitelji su bile sa više članova sa puno više djece, a živjeli su u zajednici sa očevima i majkama ili sa bakama ili djedovima. U današnje vrijeme u obitelji, mladi su uglavnom u inozemstvu, a bake ili djedovi u staračkim domovima ili su sami kod svojih kuća.
Mislim da su različite okolnosti vladale u prijašnje vrijeme kada nije bilo zaposlenja, već se isključivo radilo o poljoprivredi. To je uglavnom u ovom hercegovačkom kraju bila proizvodnja duhana, vinogradarstvo, stočarstvo. Sa brojnim članovima i u takvim okolnostima obitelji su bile na okupu, zajedno radile i zajedno se Bogu molili dok su stariji članovi blago umirali među svojim najmilijima. Bilo je blagoslova i svakako nije bilo ni medija ni mobitela kao danas, to jest vanjskog utjecaja koji danas itekako negativno djeluje na obitelji.
Međutim, danas nema skoro ničega od navedenog ili vrlo malo. Danas nema puno radnih mjesta, a jako malo ljudi se bavi poljoprivredom jer se ne isplati kao nekad, jer se sve praktički uvozi. Slaba zaštita domaće proizvodnje i vrlo slabo rađanje djece u usporedbi sa ranijim razdobljem uzelo je maha, a mediji su prisutni na svakom koraku: od televizije, mobitela i raznih društvenih mreža. Korona virus je dodatno pogoršava ionako ugrožene obitelji. Strah prisutan na sve strane i na različite načine te slaba komunikacija u obitelji, a i između obitelji. Danas, za razliku od prije neznaju se rodbinske veze, a da ne govorimo o međusobnim posjetima. Nema posjete zbog prisutnog virusa i to nam očito služi kao isprika.
Izgleda kao da se danas izgubio Bog, iako nije tako. U HRT-ovoj emisiji imali smo priliku poslušati ispovijest jednog od sugovornika: „Moj otac je išao u Njemačku da nama osigura egzistenciju, a ja njegov sin, sam se borio za Hrvatsku i u snu nisam mogao predvidjeti da će moja djeca opet ponovno ići u inozemstvo da sebi osiguraju egzistenciju.“ Ovo govori da današnje prilike ne ovise samo o nama, već o prilikama u svijetu ili u Europi ili pak u državi.
Danas su djeca previše aktivna: od školovanja, sportskih i drugih aktivnosti što uključuje učenje stranih jezika i slično, a njihovi roditelji su preaktivni da bi mogli skrbiti o svojim roditeljima.
Papa Frano je nedavno proglasio dan baka i djedova koji će biti na svetkovinu Ane i Joakima, roditelja Blažene Djevice Marije ujedno Isusove bake i djeda da bi se sjetili i više brinuli za stariju populaciju stanovništva. Na žalost, većina njih prepušteni su sami sebi ili su po staračkim domovima. Mnogi umiru u tuzi kao samci, jer takva su vremena i ona se ne mogu promijeniti preko noći. O ovim problemima govori i Crkva, ali izgleda da i to nije dovoljno da bi se stvari krenule mjenjati na bolje. Naprosto smo svi moderni robovi koji služimo dužničkom ropstvu, kao što je svećenik rekao na jednoj propovjedi.
Da se razumijemo, nije sve bilo bajno ni u ranijem razdoblju ako ćemo govoriti iskreno. život je uistinu bio težak. Sve se radilo ručno i mukotrpno, slabe kuće, slabi putevi, bez struje ili telefona, ali ipak moramo priznati da je ipak nekako bilo više radosti i veselja čega danas zaista nedostaje.
Zato na kraju možemo reći da su djeca u obitelji i radost, ali i žalost roditeljima, kako u ranijem tako i u današnjem vremenu.
