Emocije su eksplodirale kod obitelji Musa. Kako i ne bi kad je gol njihova Željka odveo Hrvatsku u finale Europskog prvenstva.
“Puno poruka i poziva je bilo, bravo rodila ga majka. Kako se majka osjeća? Uzbuđeno… To su suze radosnice, bilo je poruka, poziva”, prepričavala je Nada Musa, majka Željka Muse.
Otac Miro se nadovezao:
“Imali smo društvo, mezili, bilo je i za popiti.”
Uz Musu i sve naše rukometaše bila je i Hercegovina, a posebice Klobuk odakle Željko vuče korijene.
“Bilo je dramatično, ali moram reći da sam imao neki osjećaj da će Željko na kraju napraviti dar mar”, kaže Stanko Musa, rođak Željka Muse.
Karačićev otac: Samo sam molio Boga i Gospu
A ništa manje dramatično nije bilo ni kod Karačićevih.
“Ne jedan, za par predinfarkta je ono bilo stvarno nevjerojatno, golemo, nestvarno, nisam znao što da mislim samo sam molio Boga i Gospu kao Željko Babić, molim te vrati ono što su uzeli 2017. kad smo promašili”, izjavio je Ante Karačić, otac Igora Karačića.
Mukotrpan rad, godine upornog treniranja i truda – tako opisuju svoga Marina Šegu koji donosi medalju u svoj rodni kraj.
“Evo ovdje je sve krenulo prije 20 godina i Marin je prve korake napravio ovdje u ovoj dvorani. On je pokazao od prvog dana da ima želju volju veliku da napravi iskorak i napravio je veliki iskorak iz mjesta kao što je Čitluk i Međugorje”, ponosno će Dragan Ćavar, prijatelj i suigrač Marina Šege.
“Tajna uspjeha je ponos i prkos, jer u Mostaru nema uvjeta za vrhunske sportaše”
Velika fešta sprema se u Mostaru koje će dočekati Karačića, Marića i ostale naše Kauboje.
“Želimo da Mostar bude centar i bilo bi lijepo kad bi iz reprezentacije došli u Mostar. Tajna uspjeha je ovaj teren, dišpet, ponos, prkos, jer ovdje jednostavno nisu najbolji uvjeti za vrhunske sportaše”, ističe Branislav Stojkić iz HRK Zrinjski.
Sve se to odvijalo pod palicom rukometnog virtuoza Lina Červara ili kalo ga zovu Mago di Umago. Njegovi Umažani za njega imaju samo riječi hvale. Ističu njegovo vrsno poznavanje rukometa koje traje već desetljećima.
“Želimo da ide sa zlatom u mirovinu, sve od sebe je dao da ga osvoji”, kažu u Umagu.
Đakovo je s ponosom dočekalo kraj trilera u Stokholmu jer je kao najbolji igrač proglašen njihov sugrađanin Domagoj Duvnjak.
“Nije nimalo bilo zgodno, ali vjerujemo da svi žive za sutrašnju utakmicu”, poručuju Đakovčani.
A sada će svi s još većim nestrpljenjem čekati sraz sa Španjolskom i dolazak medalje u Hrvatsku, kojega god sjaja bila.
Bolje nigdje nego u Mostaru. Mmože li netko reći Buntiću da bi trebao reprezentaciju dovesti u Ljubuški. Mostar čak nije ni centar hercegovine, geografski gledano to bi bio Ljubuški, a rukometno gledano onda Mostara nema ni na karti. Svakako su napustili natjecanja, eto toliko im je stalo do rukometa i sad individualni rezultat Karačića i Mariča koji da su čekali HMRK Zrinjski ne bi otišli dalje od Mostara pripisali bi sebi da su oni centar. Što netko napisa u Mostaru doček na aeorodromu, pa do Međugorja i centralni doček u Ljubuškom jer je Ljubuški centar rukometa i nitko drugi.