Kako prenose hrvatski portali (usp. https://www.index.hr/cia-bih-ima-3,8-milijuna-stanovnika-200-tisuca-vise-nego-2013-godine), CIA je u Svjetskoj knjizi činjenica objavila kako je „manji južni dio“ (riječ je o Hercegovini; op. D. V.) Bosne i Hercegovine dobio ime po starosrpskoj riječi herceg u značenju vojvoda.
Budući da su u službi američke obavještajne agencije radili i mnogi jezikoslovci, čovjek bi očekivao da su njezini agenti dovoljno osposobljeni da pregledaju temeljne jezične priručnike, no očito i CIA ima kadrovskih problema.
Riječ herceg u južnoslavenskim jezicima, kako se navodi u Etimološkome rječniku hrvatskoga jezika (Matasović i dr. 2016., str. 321.), potječe od hungarizma herceg koji se dovodi u vezu s njemačkom imenicom Herzog ‘vojskovođa’. Zavirimo li u Akademijin rječnik, spoznat ćemo kako se riječ herceg pojavljuje od konca XIV. stoljeća.
Isprva se odnosi na „hercega spljetskoga“ Hrvoja Vukčića Hrvatinića, čije ime i pridjevak zorno govore koliko ga je vjerojatno povezivati sa srpstvom. Naslov se herceg poslije spominje u vezi s hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom, čijim je naslovom motivirano ime Hercegovina.
Riječ se herceg navodi u Mikaljinu, della Bellinu, Belostenčevu, Voltićevu i Stulićevu rječniku, a rabili su je, među ostalim, Marko Marulić, Petar Hektorović, Ivan Gundulić, Vladislav Menčetić, Jeronim Kavanjin, Ignjat Đurđević i drugi.
U srpskim se vrelima ta riječ spominje tek od XIX. stoljeća, i to u Karadžićevu rječniku iz 1818.
Je li riječ herceg, koja se u hrvatskim vrelima spominje četiristotinjak godina prije nego u srpskim, starosrpska te je li starosrpska faza srpskoga jezika otpočela u XIX. stoljeću, prosudite sami.
A neka i kadrovska služba CIA-e prosudi koliko su joj korisni agenti kojima je herceg Hrvoje i k tome Hrvatinić, stari Srbin te koji stanovništvo opustošene Bosne i Hercegovine uvećavaju za najmanje milijun stanovnika.
Domagoj Vidović/Foto: Press
