Povodom jednog od najvećih kršćanskih blagdana Božića, razgovarali smo s don Antom Luburićem, župnikom župe Rođenja Blažene Djevice Marije – Katedrala Trebi-nje, biskupskim vikarom za Trebinjsko-mrkansku biskupiju, piše Dnevni avaz.
Suvremeni svijet
Božić je blagdan pomirenja i ljubavi, koja je Vaša poruka za ovaj Božić vjernicima?
– Moja prva poruka jest: Bog se rodio u ovome svijetu u liku čovjeka, odnosno kao Djetešce od Majke Marije, uz nazočnost sv. Josipa. I tada u Betlehemu, i danas diljem svijeta možemo ga vidjeti i prepoznati u svakome novorođenčetu – bjeloputu, crnoputu, žutoputu – od bilo koje majke i bilo kojega oca i na bilo kojem djeliću ovoga svijeta. Poruka može ići i u pravcu pouke da nismo slučajno u svemiru i da ne tratimo uzaludno svoje darovano vrijeme i tvorimo umijeća koja u tom slučaju slučajnosti nisu vječna, kao ni sam čovjek. Mi smo Božja bića koja se rađaju, rastu, stvaraju s Bogom, zatim koja umiru i ponovno žive u Onome tko nas je otkupio, a to je Novorođeni kralj naš Božji Sin, Isus Krist. I nitko ništa ne može stvoriti kao što Bog stvara: svijet i svjetove, čovjeka…
Božić je prije svega obiteljski blagdan, ali i dijeljenje radosti s prijateljima…
– Božić okuplja sve članove obitelji, uže i šire porodice, jer je u središtu djetešce Isus koji može i hoće osvijestiti sve nas, ljude, u našoj uljudbi da budemo kao djeca.
Ako se fizički ne mogu sabrati u zajednički obiteljski dom svi članovi određene obitelji, onda se povezuju na svaki mogući suvremeni način da se i čuju i vide, te da jedni drugima izraze istinske čestitke povodom ovoga blagdana Božića. Zelja je članova obitelji da jedni druge potaknu na onu istinsku misao o Bogu, o Isusu, o Duhu Svetom.
Ratne nevolje
Koliki je značaj Božića i šta za vjernike treba predstavljati?
– U ovome pitanju valja Božić promatrati pod vidom blagdana koji se slavi u dva termina – katolički i pravoslavni – koji nam daje izvrsne mogućnosti razmatranja o pojavi čovjeka na ovome svijetu, odnosno nas, ljudi, te onda sve to razmatramo u Bogočovje-ku Isusu Kristu. Tu se krije odgonetka kako je sve ovo postalo, gdje se mi nalazimo i s čime se sve hrvemo, i koji je krajnji smisao stvorenoga svijeta u kojem vidimo velikoga Tvorca i njegova Sina i Duha Svetoga. U ovome Trojstvenom Bogu mi doživljavamo sebe kao živa i umna bića, ali i kao bića podložna zlu, grijehu, bolesti, nemoći, smrti te konačno – Uskrsu. Ovo je sveti i mistični krug – od Božića do Uskrsa – u kojem se ostvaruje Božji svijet i čovjek.
U kakvom okruženju vjernici u BiH dočekuju ovogodišnji Božić?
– Ljudi ove države BiH – bez obzira na osobna i narodnosna imena i nazive, također će biti zaokupljeni ovim i sličnim mislima, a razapinjat će ih i ratne nevolje koje se zbivaju na mjestu rođenja Sina Božjega. I oni gledaju sve pod vidom pogroma i progona Sina Božjega in illo tempore, tj. U ono vrijeme kad je Herod Veliki progonio ubijanjem nevinu dječicu da bi se domogao glave novorođenoga kralja Djetešca Isusa. Isus je, noseći svoj križ, razmišljao o svima progonjenima, ubijenima do njegova vremena, u njegovu vremenu i poslije njegova vremena sve do danas i dalje u budućnost. I tu nema razlike u kasnijim povijesnim sukobima kad je riječ o zlu ubijanja. Nažalost, činjenice ubijanja se ponavljaju te Isus nanovo trpi, kao i svi pravednici, što će uroditi plodovima koje Bog dijeli. Osim ovoga doživljaja, tu su i naše bešike bez beba ili se njišu u nekim drugim prostorima izvan BiH, no bolje je ipak vidjeti i gledati u sadašnjosti naše kolijevke s djecom, bez obzira na naše stavove.
