Posljednjeg dana siječnja, okrijepljena svetim sakramentima, u Mostaru je preminula dr. Ružica Ćavar, liječnica i dugogodišnja angažirana vjernica laikinja. Rođena je u obitelji Čuvalo u Proboju pokraj Ljubuškog, a odrasla je u Petrovaradinu gdje se njezina obitelj odselila kada je Ružica imala samo šest godina.
Od ranih dana svoje mladosti dr. Ćavar bila je aktivna sudionica društvenih i vjerskih zbivanja u od komunista okupiranoj domovini. S 28 godina uhvaćena je zbog „neprijateljskih aktivnosti“ i od tada je bila pod prismotrom zloglasne UDBE.
Sa svojim suprugom, odvjetnikom Matom Ćavarom, prolazila je kalvariju jugokomunističke torture na svim mogućim područjima života. Unatoč svemu tome, unatoč i razdvojenosti koja je uslijedila nakon što je njezin suprug morao pobjeći iz Jugoslavije nakon sloma Hrvatskog proljeća, dr. Ćavar nije odustala od svojih ideala.
Stariji naraštaji pamte je kao predvodnicu prosvjeda za puštanjem hrvatskih mladića iz JNA. Mlađi je pamte kao vjernicu koja je organizirala tolike molitvene i druge skupove podrške našim progonjenim herojima nakon dolaska na vlast anti-hrvatske grupacije Mesić-Račan.
Kao predvodnica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, dr. Ćavar uvijek je bila prisutna u javnom životu u domovini. Branila je jasno, strastveno i argumentirano katoličke i hrvatske vrijednosti koje su i danas često pod napadom od strane onih koji su promijenili dlaku, ali ćud nisu nikada. Branila je život, suprotstavljala se pobačaju, svjedočila o pravoj naravi komunističkog režima i raskrinkavala one koji su ga branili, a iznad svega ljubila je Boga, Crkvu, svoju obitelj i svoj narod.
U svemu što je govorila, činila i svjedočila, dr. Ćavar ostala je duboka vjernica i kao takva postala je još za života heroina i putokaz svim vjernicima laicima kako se može društveno djelovati na slavu Božju i za dobro drugih.
Pokopana je na Širokom Brijegu 3. veljače, 2022., ususret godišnjici mučeništva širokobrijeških fratara.
Poznati židovski rabi Bunam iz Pšishe na jednom je mjestu rekao: “Neka svaki čovjek uvijek ima dva džepa. U desnome neka napiše: ‘Svijet je stvoren samo iz ljubavi prema meni’. U lijevomu pak: ‘Prah sam i pepeo’“.
Ovu otajstvenu stvarnost dr. Ćavar je u potpunosti zaživjela. Bila je svjesna da je ljubljeno dijete Božje i da je svako ono začeto dijete za čije se živote borila toliko vrijedno da je cijeli svijet stvoren samo iz ljubavi prema njemu. U isto vrijeme nikada nije iz svoga srca izgubila spoznaju da je samo prah i pepeo. Ponizno je nosila svoj križ i podnosila svako trpljenje u vjeri i ljubavi.
Prije nekoliko godina, kada su ljevičarski aktivisti fizički nasrnuli na ovu tada već staricu i polomili joj ruku na dva mjesta, izostala je prava reakcija naših vođa, kako društvenih, tako i crkvenih. Siguran sam da im je dr. Ćavar oprostila, ali to ne umanjuje njihovu krivnju i ostaje im to i jednima i drugima kao mrlja na časti i na savjesti.
Ipak, ni u tim trenucima dr. Ćavar nije gubila vjeru. Bila je spremna sama stati pred hordu plaćenih nasilnika kako bi obranila ono u što je čvrsto vjerovala. Time je još jednom posvjedočila ljubav za Crkvu i za narod iz kojega je nikla.
Ideale i principe dr. Ćavar i tolikih drugih tihih pregaoca naše vjerske i državne slobode dijelimo i mi hrvatski franjevci. Ti su ideali vodili i našu braću kroz stoljeće naše prisutnosti i vjerske, društvene, političke i svake druge djelatnosti u Sjevernoj Americi.
U ovome vremenu korizme, dok iščekujemo slavno Uskrsnuće Gospodinovo, zato se s ljubavlju i molitvom sjećamo jedne od najboljih, hrvatske heroine dr. Ružice Ćavar koja je u sebi savršeno spojila ženu, majku, vjernicu i Hrvaticu. Neka joj je laka hrvatska zemlja i neka sniva snom pravednika. Mi obećavamo da ćemo nastaviti čuvati plamen njezine vjere i ljubavi za Boga i domovinu.
