Dr. Tomislav Jonjić, ugledni odvjetnik i povjesničar iz Zagreba, te ujedno i kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, u četvrtak 5. prosinca u 16,00 h u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom, održati javnu tribinu na temu:
„ŠTO NAM I DANAS GOVORE IVO PILAR I ANTUN GUSTAV MATOŠ”
Osim što je gosp. Jonjić poznat po svojim beskompromisnim domoljubnim stavovima on je i sin istih takvih roditelja, Dinka i Darinke, koji su zbog svojih stavova i uvjerenja odrobijali u komunističkoj Jugoslaviji više od 8 godina; otac Dinko 5 godina na Golom otoku a majka Darinka u Požegi više od 3 godine.
Valja također podsjetiti da je Tomislavova majka Darinka-Dara, djevojački Ćutuk iz Vojnića, i da je sestrana ministra dr. Andrije Artukovića, iz Klobuka.
Dakle dr. Jonjić je po majci i Ljubušak.
Tomislavovu ocu Dinku Jonjiću put je odredilo domoljublje koje je dijelio sa svojom tadašnjom djevojkom, poslije suprugom, i grupom prijatelja. Zbog želje za slobodnom i nezavisnom Hrvatskom završio je na Golom otoku, a supruga u ženskom zatvoru u Požegi. Dinko Jonjić je objavio autobiografske zapise “Goli na Golom otoku”, tiskane u dva izdanja. Ta je knjiga svjedočanstvo kontinuiteta hrvatskog otpora simbiozi jugoslavenske ideje i komunističke ideologije; ona je dojmljiv opis borbe i stradanja skupine hrvatskih mladića i djevojaka iz Imotskoga i okolnih općina u drugoj polovici pedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Darinka Ćutuk, kojoj je knjiga i posvećena s iznimnom tankoćutnosti: „Darinki, koja me – znajući za moje bolne robijaške uspomene – nije mučila podsjećanjem na svoje još teže uzničke patnje“! Izvor ovom priznanju, koje nadilazi ljudska mjerila, može biti jedino ljubav! Darinka se kroz cijelu knjigu spominje s brižnom supružničkom odanošću i zbog svoje krhkosti iskrenim divljenjem. U imotskoj su se gimnaziji upoznali, zaljubili, pokušali nešto učiniti za svoju Hrvatsku, izgubili pravo na maturu, proveli godine u uznicama, uskraćeni za sve ono što bliskost traži, ali nošeni onim što im nitko nije mogao oduzeti – vjenčali su se tri mjeseca nakon Dinkova izlaska iz golootočke robijašnice u kolovozu 1964. Dinkov otac je prodao jedinu kravu kako bi sinu upriličio vremenu i prostoru dostojnu svadbu. Te činjenice pokazuju da su ovi ljudi svoje pouzdanje crpili iz više Snage, ne samo na području osobnog, nego i u onom što su činili za hrvatski narod. Jedno drugom su bili i ostali oslonac, poticali se na upornost, maturirali, završili studije i osnovali obitelj čiji je plod petoro djece. Umjesto uništenja, koje im je namijenio protuljudski sustav, doživjeli su njegovu sramotnu propast.
