U 20 sati ovog 26. lipnja u Ljubuškom će biti predstavljena knjiga “Krizno komuniciranje jedinica lokalne i područne samouprave” autora dr. sc. Drage Martinovića. Uoči samog predstavljanja koje će se održati u hotelu Bigeste Martinović je dao intervju za Večernji list u kojem je govorio o knjizi, kriznom komuniciranju, domaćim i globalnim temama…
Nedavno ste objavili knjigu “Krizno komuniciranje jedinica lokalne i područne samouprave”. Što je bila glavna motivacija za njezino pisanje i što čitatelji mogu očekivati između njezinih korica?
Knjiga “Krizno komuniciranje jedinica lokalne i područne samouprave” izašla je iz tiska prije 10ak dana, točno tri godine nakon izlaska knjige “Odnosi s javnošću u jedinicama lokalne samouprave”. Ključni razlog i motiv za pisanje knjige “Krizno komuniciranje jedinica lokalne i područne samouprave” je taj što sam proteklih nekoliko godina zaposlenik Uprave civilne zaštite, a pojmovi koji se u javnom diskursu najviše povezuju s civilnom zaštitom upravo su kriza i krizne situacije. U ovih nekoliko godina shvatio sam da se komuniciranju jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno općina, gradova i županija, s javnošću u kriznim situacijama ne pridaje velika važnost, a isto tako da nije regulirano zakonskim i podzakonskim aktima. Upravo ovom knjigom pokušat ću, a nadam se i uspjeti, približiti ovo područje odnosa s javnošću kako onima koji se bave odnosima s javnošću tako i zaposlenicima i rukovoditeljima u javnoj upravi, a što će zasigurno u konačnici biti od koristi i svim građanima.
Već godinama djelujete u području upravljanja krizama, a proteklih godina bili ste na čelu Uprave civilne zaštite Zapadnohercegovačke županije. Koji su bili najzahtjevniji trenuci i zadaće s kojima ste se susretali tijekom tog razdoblja?
Tijekom moga rukovođenja Upravom civilne zaštite ZHŽ-a imali smo veliki broj kriznih situacija, ali zasigurno najzahtjevnije je bilo u vrijeme pandemije COVID-19. Naša županija u dva je navrata proglašavala stanje nesreće u ukupnom trajanju nešto manjem od dvije godine. Ovo je vrijeme, kada govorimo o kriznom komuniciranju, bilo najzahtjevnije. S jedne strane imali smo zapovijedi Federalnog stožera civilne zaštite, a s druge strane naše. Sve te zapovijedi je trebalo iskomunicirati s građanima naše županije jer puno puta su se razlikovale. Mislim da smo uspjeli, ovdje mislim na Stožer civilne zaštite, koristeći službene mrežne stranice, društvene mreže, elektroničku poštu, telefon i zahvaljujući odličnoj suradnji s medijima jer su preko njih naše poruke došle do građana.
Svjedoci smo da se u kriznim situacijama, bilo lokalnim bilo globalnim, panika često širi brže od samih činjenica. Može li se takvo ponašanje javnosti ublažiti kvalitetnom komunikacijom i kako?
Jedno poglavlje ove knjige nosi naziv “Komuniciranje jedinica lokalne i područne samouprave prije, tijekom i nakon krize”. Da bismo izbjegli takve situacije, odnosno paniku građana u nadolazećim kriznim situacijama, veoma važna je priprema kako nas u javnoj upravi tako i naših građana. Jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija aktivnost jedinica lokalne i područne samouprave u pripremi komuniciranja u slučaju pojave kriznih situacija je izrada kriznog komunikacijskog plana. U ovoj knjizi naveo sam tri primjera kriznog komunikacijskog plana općina, gradova i županija, što će, nadam se, biti od koristi službenicima za odnose s javnošću, odnosno rukovoditeljima u jedinicama lokalne i područne samouprave. Krizni komunikacijski plan sadrži odgovore na pitanja tko, s kim, kojim kanalima, kako, u koje vrijeme komunicira, koje sadržaje komunicira i s kojim ciljem. Fokus je na tri cilja: doprinos otklanjanju kriznog stanja, očuvanje odnosa s ključnim javnostima i ispunjavanje obveza prema javnosti. Ovdje moram spomenuti da smo prva županija u kojoj je Stožer civilne zaštite na prijedlog Uprave civilne zaštite izradio Pravilnik o kriznom komuniciranju i on je objavljen u Narodnim novinama.
Tijekom istraživanja i rada na knjizi zasigurno ste došli do brojnih zanimljivih zaključaka. Koje biste spoznaje izdvojili kao najvažnije za donositelje odluka i širu javnost?
Prema provedenim istraživanjima, strateške normativno-pravne akte za komuniciranje s javnošću, strategiju komuniciranja s javnošću i krizni komunikacijski plan u Republici Hrvatskoj posjeduje svega 14% gradova i županija, a u Bosni i Hercegovini 30% istraženih gradova te u Federaciji Bosne i Hercegovine jedna od devet istraženih županija. S obzirom na to da su navedeni dokumenti ključni za komuniciranje s javnošću općina, gradova i županija, nadam se da će rezultati istraživanja potaknuti nositelje vlasti na izradu istih.
Istraživanje o organiziranosti odnosa s javnošću u jedinicama lokalne i područne samouprave pokazalo je vidljive pomake u organiziranosti i razvoju odnosa s javnošću, ali još uvijek službenici za odnose s javnošću u jedinicama lokalne i područne samouprave u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini rijetko ili gotovo nikako ne sudjeluju u procesu donošenja odluka.
Tijekom karijere prošli ste put od realnog sektora do javne uprave, a pritom ste i doktorirali. Koji su vam izazovi na tom putu bili najveći i što vas je motiviralo da ih uspješno svladate?
Ovdje moram spomenuti jednu svoju tezu koju često ponavljam, a to je da bi svi koji se žele zaposliti u javnom sektoru trebali najprije imati nekoliko godina iskustva u realnom sektoru. To govorim iz osobnog iskustva jer baš mi je taj realni sektor puno pomogao u mom daljnjem radu u javnoj upravi, ali i na mom znanstvenom putu. Život svih nas je isprepleten izazovima i iskušenjima, ali upravo je tu i prilika za rast i osobni razvoj i u konačnici pronalazak posla koji zaista volite. Shvatio sam da postoji ogroman prostor za rast kroz posao koji radim, ali istovremeno i kroz znanstveno usavršavanje. Naravno, tu je nužno i razumijevanje pretpostavljenog koje sam imao, upravo ponajviše zahvaljujući mome sustavnom radu i usavršavanju.
Kada se osvrnete na dosadašnju karijeru, postoji li projekt, odluka ili postignuće na koje ste posebno ponosni?
Moja karijera traje više od 30 godina, pa tako mogu dati potpun odgovor na vaše pitanje, biti do kraja iskren i reći da ima puno toga u mojoj karijeri na što sam ponosan. Bit ću kratak i reći da su postignuća koja su obilježila moju dosadašnju karijeru najprije titula doktora znanosti, najvišeg akademskog stupnja, i znanstveno zvanje znanstveni suradnik, autor sam četiriju knjiga i 30-ak stručnih i znanstvenih radova iz područja medija, odnosa s javnošću te lokalne i područne samouprave u kojima sam proveo polovinu radnog vijeka, obnašao sam dužnosti vijećnika Općinskog vijeća, dopredsjednika Društva Crvenog križa BiH… Dobitnik sam brojnih priznanja za svoj dosadašnji rad. Ovdje moram spomenuti svoju obitelj, bez koje bi sve ovo bilo nemoguće ostvariti.
Koliko su danas jedinice lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini spremne odgovoriti na komunikacijske izazove tijekom kriznih situacija i gdje vidite najveći prostor za napredak?
Ova knjiga je moj pokušaj da pomognem jedinicama lokalne i područne samouprave, odnosno kolegama koji se bave odnosima s javnošću, ali i čelnim osobama općina, gradova i županija i ostalih razina vlasti u odgovoru na krizu i krizne situacije.
U knjizi je obrađeno strateško komuniciranje, scenariji kriznih situacija u općinama, gradovima i županijama, osvrti županijskih i gradskog voditelja odjela/odsjeka za odnose s javnošću na komuniciranje u kriznim situacijama te primjer kriznog komunikacijskog plana županije/grada, primjer kriznog komunikacijskog plana stožera civilne zaštite općine/grada i Pravilnik o kriznom komuniciranju Županijskog stožera civilne zaštite. U knjizi su prikazane i nabrojene krizne situacije koje pogađaju i mogu pogoditi jedinice lokalne i područne samouprave, kao i krizno komuniciranje u slučaju njihove pojave. Cijelo jedno poglavlje ove knjige posvećeno je komuniciranju općina, gradova i županija i stožera civilne zaštite u velikim nesrećama i katastrofama.
Ovdje je važno napomenuti da je ovo lokalna knjiga, jedna od rijetkih, a možda i prva iz kriznog komuniciranja na ovom našem području, knjiga iz moga iskustva, ali i iskustava mojih kolega iz općina, gradova i županija u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Knjiga je nastala na temelju relevantne literature iz ovog područja te sam siguran da može biti od pomoći jedinicama lokalne i područne samouprave, ali i studentima i profesorima na sigurnosnim studijima, studijima komunikologije, odnosa s javnošću i srodnim studijima.
Za kraj, koja bi bila vaša ključna poruka ljudima koji se profesionalno bave kriznim komuniciranjem, ali i građanima koji se u krizama najčešće oslanjaju na informacije iz medija i društvenih mreža?
Moja poruka onima koji se profesionalno bave kriznim komuniciranjem, odnosno službenicima za odnose s javnošću, jest da trebaju imati na umu da krizno komuniciranje podrazumijeva komuniciranje prije, tijekom i nakon krize. Izradite krizni komunikacijski plan, temeljni operativni dokument za komuniciranje u kriznim situacijama. Iz razloga edukacije i pripreme samih građana na iznenadne krizne situacije, na svojim mrežnim stranicama objavite upute za postupanje građana u različitim slučajevima, od poplave, potresa, epidemije i pandemije, požara i drugih kriznih situacija. Uspostavite, ako već niste, dobre odnose s medijima jer oni mogu pridonijeti strateškim ciljevima vaše općine/grada/županije poput: poboljšanja imidža općine/ grada/županije, boljeg profila u medijima, promjene stavova ciljane javnosti, utjecaja na vladinu politiku, poboljšanja komunikacije i odnosa s građanima.
Građanima bih poručio da u kriznim situacijama informacije isključivo traže na službenim mrežnim stranicama svoje općine, grada i županije. Da ne nasjedaju na dezinformacije i lažne vijesti, često usmjerene na izazivanje društvenih sukoba unutar ciljanih zajednica, da, ako imaju potrebu i ako je moguće, izravno telefonski kontaktiraju s općinskim/gradskim/županijskim tijelima vlasti.
