Dvojica zanimljivih hodočasnika, Dario Bezik i Antonio Čiš, unatoč činjenici da je jedan od njih skoro posve slijep, odlučili su biciklom prijeći put dugačak gotovo 1100 kilometara.
Krenuli su iz Slavonije, obišli marijanska svetišta u Aljmašu, Mariji Bistrici, na Trsatu i u Sinju, a njihov cilj je Mladifest u Međugorju.
Danas su došli do Ljubuškog.
U našem gradu su ih rado prihvatili članovi Biciklističkog kluba Ljubuški koji su ih ugostili na Čeveljuši i pomogli im da se okrijepe kako bi sretno stigli na svoje odredište.
Dario i Antonio su prevalili ogroman put na kojeg su krenuli s minimalnim financijskim sredstvima i bez dogovorena smještaja, te su se na hodočašću pouzdali u Božju providnost.
Otkako su krenuli iz Josipovca pokraj Osijeka, čitavim putem ljudi su im izlazili u susret i pomagali im, slično kao što im se dogodilo danas u Ljubuškom.
“Ljudi su nas doslovce vukli za rukave, zaustavljali nas putem, davali nam hranu, smještaj, novac. Ljudi su humani i ostali smo baš iznenađeni, nismo očekivali da će nam toliko izaći u susret”, rekao je Antonio, a Dario je dodao kako je znao da je hrvatski narod velikog srca, ali ga je ipak iznenadila susretljivost ljudi.
Upravo zahvaljujući dobrim ljudima koji su im izlazili u susret, njihov put je prošao bez većih problema, unatoč činjenici da je Dario slijep od rođenja, a on i Antonio nikad nisu ozbiljnije vozili bicikle.
Zanimljivo je da su im se u Imotskom pridružili i biciklisti iz Imotskog, koji su odlučili dopratiti ih do kraja njihovog hodočašća.
Daria i Antonia danas smo zatekli u društvu ljubuških biciklista i njihovih kolega iz Imotskog na Čeveljuši.
