Znanstvenica prof. dr. sc. Alemke Markotić koja je na prvoj liniji obrane od koronavirusa, ima ljubuške korijene jer su joj djed Ilija Markotić i baka Fila r. Mišetić iz Grabovnika. Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević je s očeve strane u Ljubuškom imala dva strica i dvije tetke. Najstariji stric Ante postao je svećenik fra Svetislav Markotić, a ubijen je u Mariboru na Križnom putu 1945. Drugi stric Stipe živio je i umro u Zagrebu. Jedna tetka je umrla mala, a otac joj je umro prije dvadesetak godina. Od rodbine doktorica još u Vitini ima živu devedesetogodišnju tetku Anicu Majić Bubu koju smo posjetili i koja je za Ljubuški portal ispričala svoje sjećanje na Alemkinog oca Vlatka i svoj život.
Anica u svojoj kući u Vitini
Alemkin stric fra Svetislav
„Moj brat je bio pravi svećenik. On je mučen i ubijen tko zna gdje, ali u Širokom su mi rekli da tko god se njemu moli i na njegov zagovor nešto traži, tome se molitva usliši. To, vam isto može posvjedočiti i moja kćer iz Mostara, koja kaže, što je god vapila na njegov zagovor da je dobila“, svjedoči baka Anica te dodaje suznih očiju kako je imala samo 15 godina kada je on ubijen i u sjećanje joj se urezala bolna uspomena da joj je mama umrla od tuge za bratom fra Svetislavom za kojeg fratri svjedoče da je bio kreposna života i već je kao klerik pokazivao izuzetan stupanj svetosti, pobožnosti i franjevačke poslušnosti. I, evo, u času kad je planirao kako će svoj život dati za Boga, za Crkvu i neumorno raditi za spas neumrlih duša, nije ni sanjao da neće provesti godine, nego tek mjesece svećeničkog života i da će mu Bog nakon 10-ak mjeseci svećeničkog života udijeliti palmu mučeništva.
Vlatko često dolazio u Ljubuški
Anica Majić je osim brata fratra koji je deset mjeseci nakon svećeničkoj ređenja podnio okrutno mučeništvo imala još dva brata: Stipu koji je živio u Zagrebu i Alemkinog oca Vlatka te sestru koja je umrla mlada. On je završio osnovnu školu u Ljubuškom, a gimnaziju u Imotskom i nakon toga je upisao Pravni fakultet. „Vlatko je dvije godine proveo na Golom otoku i tamo je mučen. Teško mi je i danas kad se sjetim što je sve tamo prošao. Kad su ga pustili došao meni, a ja sam već bila udana u Vitinu. Živjeli smo zajedno ja i muž Matko, te djever i jetrva. Moj brat Vlatko je bio toliko dobar da su ga i muž i djever voljeli i poštivali kao da je njima rođeni brat, a da nije bio dobar ne bi ga tako voljeli. Nakon povratka s Golog otoka imao je zabranu hodanja i mogao se kretati samo oko kuće“, kaže Anica o bratu koji je našao posao u Zavidovićima jer je tamo radila i živjela njena nevjesta koja mu je rodila kćer Alemku.
Nećakinju gleda na TV
„Ja nju gledam na televiziji, kako fino priča. Ne gledam ti ja inače, puno televiziju, najviše krunicu molim uvečer i ujutro. Kad moji iz Mostara dođu oni meni upale da vidim kako Alemka fino i pametno govori. Ma, ne možeš je se naslušat od miline kako je pametna i dok priča samo pomislim kako bi Vlatku bilo drago da sada može ustat i slušati svoju kćer“, kaže devedesetogodišnja vitalna Buba te objašnjava kako je Alemka često dolazila kod svoje tetke u Ljubuški dok joj je otac bio živ. Svake godine svi bi došli na ljetovanje u Vitinu kod Majića, jer je roditeljska kuća u Grabovniku bila trošna i dotrajala. Vlatko bi dolazio i češće, i više puta godišnje, jer ga je srce vuklo u Hercegovinu, pa bi došao kad bi god mogao, ponekad i na jedan dan.
„Alemka nije odavno dolazila, ali se čuje ona telefonom s mojim kćerina i unukom koja je isto doktorica“, kaže baka Anica koja je s pokojnim mužem Matkom ima dvije kćeri Filu i Zdenku, a zajedno s njima u istoj kući su bili djever i jetrva koji nisu imali djece.
Anica Majić, rođena 23.11.1930.
Obiteljska sloga
Braća su se odlično slagala, a i njih dvije jetrve su bile kao sestre te jedna drugoj uvijek potpora i pomoć. Imali su veliko imanje na kojem su obrađivali zemlju. Međutim, djever i jetrva su u potrazi za boljim uvjetima života odlučili otići njezinim roditeljima u Ameriku. Koliko su se dobro dva brata i dvije nevjeste slagale govori i to da su poveli Matkovu i Aničinu kćer Filu koja je tada bila sedmi razred.
Iako na različitim stranama svijeta sudbina je sestre ponovno povezala tako što su se udale za dva brata Raguža. „Fila živi u Americi i ima četvero djece, ali ostala je rano udovica. Muž joj se razbolio i umro. Prošle godine je dolazila. Došla bi ona i ove godine, ali ne može sad zbog korone. Čim se mogne, ona će doći da me vidi dok sam živa. Druga kćer mi je Zdenka, ona živi u Mostaru i udala se za brata Filinog muža. Ona ima kćer koja je doktorica“, kaže ponosna baka Anica i zaključuje da se nije bojala ove pandemije kronavirusa. Sve uz Božju pomoć, svaki dan je molila za obitelji i nećakinju te je uvjerena da se nema potrebe bojati, treba samo slušati Alemku kako pametno govori.
tetka Alemke Markotić
