Informacija koje je posljednjih mjeseci kružila po crkvenim zakutcima u utorak je ovoga tjedna postala i službena vijest. Fra Jozo Grbeš izabran je za novog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. Premda su se za provincijala natjecala još dvojica njegove fratarske braće, činilo se kako je izbor fra Joze Grbeša unaprijed bio predodređen željom mnogih da upravo on postane novim provincijalom, premda se do njega došlo glasovima kapitularaca – fratara koji čine kapitul i koji imaju pravo glasa na njemu.
Za one koji ne znaju mnogo o toj vrsti unutarcrkvenih izbora valja reći da se radi o svojevrsnoj crkvenoj demokraciji, kojoj prethodi široka anketa, koja se s vremenom sužava na izbor najpoželjnijih kandidata. Glasovi redovnika ulaze u sve uže krugove, koji se sužavaju na samome izbornom kapitulu, koji odlučuje o članovima nove provincijalne uprave. S time da nijedna od tih uprava nije vječna, nego je podložna promjenama. Točnije, provincijal se bira na šest godina te može biti reizabran na još tri, ali nakon toga više se ne može kandidirati, nego se traži neko novo ime.
Tako se iz Chicaga u Hercegovinu, nakon 30 godina, vratio fra Joe Grbeš, dosadašnji kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Kanadu i Ameriku, koja je dio Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Netko će pomisliti kako je Chicago daleko od Hercegovine, ali tu bi tezu najbolje mogla demontirati šala Joze Hercegovca iz Božanstvene komedije, koji je upravo fra Jozu Grbeša, kao gosta na Laudatovu koncertu “Progledaj srcem” najavio da dolazi iz Hercegovačke franjevačke provincije iz Chicaga riječima: “Eto ti što smo mi Hercegovci, kad je nama Chicago provincija”! I u toj je šali pola istine, barem što se tiče fra Joze (Joa) Grbeša, koji usprkos činjenici da je odmah nakon školovanja 1993. godine za svećenika zaređen u New Yorku i sve ovo vrijeme proveo u SAD-u, nikada ni minute svojega života nije bio odijeljen od Hrvatske, Hercegovine odnosno onoga što se naziva hrvatskim crkvenim i nacionalnim bićem.
Ni unutarcrkvena zbivanja nisu ih štedjela, pa je tzv. hercegovački slučaj s preuzimanjem/predajom župa dijecezanskom kleru otvorio ranu, koja ni do dan danas nije zacijelila. No, sve je to, budimo iskreni, nekako kompenzirano milošću međugorskog fenomena, kojega su na leđima mogli iznijeti samo ovakvi fratri kao što su hercegovački.
Fra Jozo Grbeš izdanak je loze upravo toga trsa, s time da je posljednja tri desetljeća života i rada u SAD-u stekao iskustvo koje mu jamči s jedne strane distancu od lokalnih sitničarenja, a s druge strane duboku uronjenost u hrvatsku stvarnost, u kojoj dijaspora želi sudjelovali, ali nikako naći načina kako to pretočiti u stvarnost.
U tome duhu Fra Jozo Grbeš dolazi i na čelo važnog i snažnog franjevačkog korpusa u hrvatskom narodu i Crkvi. U vremenu u kojemu su se dogodile i promjene u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, koje će mu ići na ruku. Baš kao i one u Međugorju, kojim upravlja Vatikan. Pa mu Hercegovina može poželjeti dobrodošlicu – Fra Joe, dobro se vratio!
