Prošao je još jedan dan devetnice, četvrti po redu. Ispovijed je počela u 17 h, zatim krunica u 17:30, pobožnost sv. Anti i sv. misa. Euharistiju je predvodio fra Kristijan Stipanović, meštar postulanata, gvardijan i župnik u Imotskom.
Propovijedao je o molitvi, te istaknuo kako nam sveci u tome trebaju biti uzori, putokazi do pronalaske one prave molitve – molitve srcem. Osvrćući se na prvo čitanje, točnije na Sarinu molitvu naglasio je kako je ambijent preduvjet dobre motive.
Najbolji ambijent za molitvu je tišina i samoća. Dok ne smirimo buku u sebi i oko sebe ne možemo čuti glas Duha koji je najtiši glas u nama. A poslušnost tom Glasu, toj Riječi, najbrži je put do svetosti. Također je od velike važnosti da se potpuno predamo molitvi. Nije važno koliko dugo molimo ili kakve formule izgovaramo. Uroniti cijelim bićem u susret, razgovor s Bogom ljubavi je istinska molitva. To je molitva koja mijenja živote, to su susreti nakon kojih ne ostajemo isti, to su razgovori koji nas izazivaju na borbu, na svetost. To je molitva!
Uz cvrkute ptica misu je uzveličao zbor sv. Kate Ljubuški pod ravnanjem prof. Ivane Zrimšek Šaravanja.
