Župa Klobuk zahvaća granično područje između nahije i donje Bekije, uz magistralnu prometnicu Ljubuški – Grude. To je krševit kraj s malo obradivih površina. Ipak kroz župu protječe rijeka Tihaljina pa je područje bogato vodom. Osobiti je fenomen veliki izvor Klokun koji je provrio 1806. nakon jednoga potresa, na privatnim njivama nekih klobučkih obitelji. Razina vode u izvoru, koji je zapravo prava rijeka, jednaka je i ljeti i zimi. Drugi je fenomen u župi geološki: naime, brdo Klobuk (478 metara), po kojemu je mjesto dobilo ime, okrenuto je “naglavačke”: nekada gornji sloj gline sada je u podnožju brda, a izvorno donji sloj krečnjaka došao je na vrh. to je svakako dobro za poljoprivredu i za stanovništvo, jer sada glina zaustavlja vodu i daje izvore. Kraj je tako iznimno bogat vodom, što je uvjetovalo proizvodnju povrtnih kultura i voća. Šteta je samo što nema više polja, navodi se u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije kojeg je priredio fra Robert Jolić.
Kršćanstvo se u Klobuku učvrstilo vrlo rano, o čemu najbolje svjedoči starokršćanska bazilika iz 5. stoljeća, od koje su ostali sačuvani temelji, iako i oni ne u potpunosti.
Klobuk je dugo bio samo jedan dio velike župe Ljubuški ili Podljubuški, koja je sjedište redovito imala u Veljacima. U tursko doba mise su se slavile na skrovitome mjestu na brdu Markovištu, a u spomen na ta teška vremena župnik sa župljanima u novije vrijeme slavi svetu misu jednom godišnje.
Stari hrast na Crkvini u Klobuku– svjedok burnih stoljeća
Istaknuti brijeg Crkvina nalazi se na desnoj obali rijeke Mlade, blizu ceste Klobuk – Ljubuški. Kamena kapela i groblje nalaze se na vrhu krševita brežuljka, s kojega puca pogled na cijelo vitinsko i ljubuško polje. Oko staroga hrasta podignut je kameni zid, u kojemu se nalaze dijelovi biliga, od kojih su neki ugrađeni u kapelu, dok je dio rasut po padini blizu suvremena groblja. Trenutačno je vidljivo 15 primjeraka biliga. I sama kapela napravljena je na ostacima pretpovijesne kamene gomile, tako da se može reći da na Crkvini grobni kontinuitet traje od pretpovijesnih do današnjih dana.
Sveti Marko –zaštitnik Klobuka
I dan danas u kapelici na groblju Crkvina stoji kip sv. Marka, zaštitnika župe Klobuk. Župnik fra Jozo Bencun kupio je taj kip 1911. godine, a Kapelmahaljani nikad nisu dali prenijeti ga u crkvu. Novi kip za župnu crkvu nabavio je fra Vladimir Kozina, a u Klobuk je dovezen 1994. godine.
Sv Marko je iz kapel MALE odnijeli ga izdajnici Šimunovići i ostalo oznin potomnici legenda kaže sv Marko gdje je tvoja ruka odbio je grlić iz klobuka ovaj grlić je isto Šimunović
sve Su izdali drugovi pa i svetog Marka kao i fr Šimuna Šitu Coric oni sto su vodili kozaracko kolo mladići i Matko Grgic kusic
Treba naznačiti da su to Šimunovići iz K. Male
Okanite se tih podjela Nahija i Bekija (tko to vise spominje), te imena Mahala (Mala se kaze po narodski). Nek ti nazivi ostanu u turskom dobu gdje im je i mjesto.