Sinoć je u Dvorani sv.Ante na Humcu, predstavljena knjiga autorice mag.art.hist et phil. Danijele Grbavac pod nazivom, Između polumjeseca i lava: Poslijetridentska ikonografija u hercegovačkoj slikarskoj baštini. Svoj stručni osvrt na Danijelinu knjigu dala je mag.art.hist. Valerija Soldo Rešetar, programom je moderirala dr. sc. Ljiljana Herceg, a nazočnima su se obratili domaćin fra Dario Dodig, župnik i gvardijan na Humcu i dr.sc.Ante Čuvalo ispred udruge Hercegovačka kulturna baština Bilig koja je i nakladnik ove vrijedne knjige mlade autorice i njezin je prvijenac.
Knjiga je podijeljena u pet poglavlja, uz uvod i zaključak, a nastala je kao rezultat istraživanja koje je Danijela Grbavac pokrenula u sklopu pisanja diplomskog rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Valerija Soldo Rešetar navodi kako autorica objašnjava motivaciju za istraživanjem marijanske ikonografije na primjerima hercegovačke baštine, te navodi metode kojima se služila pri istraživanju: povijesno umjetnička analiza (stilska i ikonografska), rad na terenu (kataloški izmjeri), kritički osvrt na malobrojnu literatu, komparacije sa sličnim djelima u Europi, te zaključno određenje vrijednosti i uloge djela.
Autorica dalje donosi i povijesno društveni okvir u kojem se proučavana djela donose u Hercegovinu. Povijesni okvir definiran je održavanjem Tridentskog sabora u drugoj polovici 16. stoljeća a gornja granica obuhvaća vrijeme baroka, dakle 17. i 18. stoljeće.
Dalje se navode i primjeri represije Osmanlija prema katolicima padom pod osmansku vlast Hercegovine i naglašava se težak položaj franjevaca gdje je jedan od najvećih izazova bilo obavljanje bogoslužja najčešće na otvorenom jer su crkve bile srušene i upravo u ovom fenomenu autorica vidi jedan od uzroka zašto je sačuvan mali broj sakralne slikarske baštine u Hercegovini.
U ovom povijesnom poglavlju kako dalje navodi mag.art.hist Valerija Soldo Rešetar možemo pročitati i tekst odluke Tridentskog sabora o umjetnosti a riječ je o odluci o zazivanju, čašćenju i relikvijama svetaca i svetih slika, a koje nam rasvjetljuju odnos prema umjetničkim djelima koji Crkva zauzima. Naime umjetnička djela treba promatrati kao sličnost sa svetim ili božanskim te je njihova primarna uloga podučiti puk u vjeri.
U glavnom djelu rada koji obrađuje marijansku ikonografiju obrađeno je 9 umjetničkih djela iz samostana na Širokom Brijegu, Humcu i jedan primjer iz samostana u Fojnici.
Pregledom ovog korpusa umjetnina autorica ispravno uočava da su barokne slike marijanske tematike najzastupljenije na hercegovačkom području te ih povezuje sa franjevačkom duhovnosti, posebno u kontekstu pobožnosti prema Bogorodici. Posebno se naglašava važnost ikonografskog tipa Bezgrešnog začeća na dodiru dvaju kulturnih krugova, istočnog i zapadnog te su kao takvi bili izloženi opasnosti od Osmanlija. Takva područja su se utjecala zaštiti Bogorodice a nakon bitke kod Lepanta ova tema postaje simbol pobjede nad islamom.
Vrijednost ove knjige je velika jer obrađuje materijal tj. barokno slikarstvo koje je do sada relativno slabo istraživano a publiciranjem rezultata istraživanja osigurano je i da se šira javnost upozna s ovim djelom hercegovačke baštine a to je i cilj Udruge hercegovačka kulturna baština Bilig, a Danijeli Grbavac vjetar u leđa u daljnjem napredovanju u struci i nadamo se da ćemo u budućnosti čitati i o njenim novim istraživanjima.
Na kraju predstavljanja i formalnog dijela, susret se nastavio u klaustoru franjevačkog samostana uz prigodni domjenak i intelektualno druženje.
Hvala mag.art.hist. Valeriji Soldo Rešetar na ustupljenim materijalima sa predstavljanja knjige i njezinom stručnom kritičkom osvrtu.