Tako je ove godine Miro Nuić Matanov stigao iz Splita s kompletnom obitelji, supruga, sinovi, nevjeste i unuk. Ante Nuić – Braco koji je „odselio“ u Studence „potegao“ je čak iz Njemačke kako bi te večeri bio „sa svojima“.
Ovaj susret ne propušta ni Josip Nuić koji sa svojom obitelji stigne iz Austrije, a navečer zauzme mjesto na roštilju i „asistira Matku, Draganu i da ne nabrajamo. Uglavnom oko pedesetak mještana, od najmlađih do najstarijih uživali su te večeri do kasnih sati uz bogat roštilj i hladna pića.
Uvod u proslavu je tradicionalni malonogometni sraz „starih i mladih“ gdje nasuprot jedan drugom često stoje tate i sinovi, što daje dodatnu draž utakmici. Nakon četiri godine čekanja prvi put slavili mladi koji su prijašnjih godina stoički podnosili „bockanja“ starijih koji su slavili u prva tri susreta.
Da je došlo „njihovo vrijeme“ pokazao je početak utakmice kada su mladi poveli 2:0, ali su „starci“ uzvratili i do odmora preokrenuli rezultat na 3:2 u svoju korist. Ipak, u nastavku su „mlađarci“ iskoristili umor starijih i na kraju slavili 9:6. Nije bilo nekog „likovanja“ nakon prve pobjede, a neki od starijih su govorili kako im ni „apetit nije dobar nakon poraza“, što se ne bi moglo reći po viđenom za stolom.
