Hodnjom korak po korak od središta mjesta do spomen-obilježja na groblju sv. Luke, polaganjem vijenaca kod središnjeg križa i čitanjem imena poginulih, malo poslije 13 sati završeno je obilježavanje 32. godišnjice sjećanja na stradanje Škabrnje.
Na obilježavanje 32. godišnjice zločina, koje su u Škabrnji 18. studenoga 1991. počinili pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi pod zapovjedništvom Ratka Mladića, stiglo je nekoliko tisuća građana iz cijele Hrvatske i BiH.
Među njima bili su predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata Ljubuški, kao i izaslanstvo Grada Ljubuškog na čelu s Gradonačelnikom Vedranom Markotićem, predsjednikom Gradskog vijeća Tihomirom Kvesićem, kao i saborski zastupnik Nevenko Barbarić, koji su paljenjem svijeća odali počast poginulim hrvatskim braniteljima.
Kolonu sjećanja od naselja Ambar Ulicom 18. studenoga 1991. do masovne grobnice u središtu mjesta predvodili su predstavnici ratnih postrojba, članovi civilnih i udruga proizašlih iz Domovinskog rata te mještani Škabrnje. U župnoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije misu za sve stradale u Domovinskom ratu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić naglasivši da se time obilježava najtužniji dan u povijesti toga ravnokotarskoga mjesta.
Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić. Bila je optužena i osuđena za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.
Zločin u Škabrnji jedan je od najmasovnijih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Škabrnja je selo i općina u zadarskom zaleđu, u središtu Ravnih Kotara, 15-ak kilometara udaljeno od Zadra. Okupirana je 18. studenog 1991. Ušavši u selo, srpske su paravojne postrojbe, potpomognute JNA pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, počinili masakr nad braniteljima i civilima, a selo u potpunosti razrušili. Ukupno su ubijene 84 osobe.
S pravom se postavlja pitanje koliko je još počinitelja zločina protiv kojih još uvijek nije pokrenut postupak. U tom kontekstu treba podsjetiti na činjenicu da svako odgađanje istraživanja zločina smanjuje priliku da se utvrde sve okolnosti i kazne svi odgovorni- jer je živućih svjedoka sve manje. Prisjetimo se samo nedavno preminule Škabrnjanke Eve Šegarić, koja je u masakru izgubila muža i tri sina. Njezino svjedočanstvo srećom je ostalo zapisano, no ona ga nije mogla iznijeti pred pravosudnim institucijama jer je DORH pokrenuo istragu o smrti članova njezine obitelji – tek nakon što je umrla.
