FOTO: Maslina se za kratko vrijeme udomaćila u Ljubuškom kraju, a Ljubušaci se već potvrdili kao vrsni maslinari. Autor: Dušan Musa | Ljubuški glasnik.

Polovicom prvog desetljeća trećeg milenija, potraga za prihodovnim kulturama, a i svojevrsna kampanja o ljekovitosti maslinova ulja, potakli su sadnji ove uljarice i u Hercegovini, pri čemu je prednjačio Ljubuški kraj. Prateći kretanja Ljubušaci su se prvi organizirali, a inicijator je bio magistar agronomije Branko Rogić, koji o početnim koracima u maslinarstvu kaže: „Povijest maslinarstva Ljubuškog kraja vezana je za Kapetanoviće i Vitinu. Oni su uz dvorac, prije oko 190 godina, posadili četrdesetak maslina, nabavljenih u Dalmaciji. Kasnije je Ali paša Rizvanbegović, ponukan primjerom iz Vitine, naručio 300 maslina i posadio kod Stoca.

Ima mišljenja da se maslina ovdje sadila i u antičko doba, međutim arheolozi upozoravaju da masline kao loze, nema na slikama, na prikazima, na kamenu… Nije isključeno da se maslina sadila i tada, ali to moramo uzeti s rezervom, dok se ne dobije potvrda“, naglašava mr. Rogić inače prvi predsjednik, a sada tajnik Voćarsko-vinogradarske udruge „Maslina“ iz Ljubuškog, pa nastavlja:  „E, sad imamo primjere da se prije tridesetak godina, sadilo po 30, 40 komada maslina, međutim značajna sadnja maslina krenula je 2005. Mi smo udrugu osnovali 2007. godine, pratili smo kretanja u Istri, preko medija, a na sugestiju Ljubušaka podrijetlom iz Dalmacije, za osnovni sortiment uzeli smo oblicu. Ovdje je malo hladnije i sušnije nego u primorju, a oblica je otpornija u odnosu na druge sorte, pa je dobila prednost. Konsultirali smo i prof. Đanija Benčića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Dakle, ljubuški maslinari su krenuli s oblicom. Od 2005. do 2009-te godine posađeno je oko 220 hektara, od čega najviše u Ljubuškom. Najveći maslinik je kod Dragana Mikulića na Mostarskim Vratima, oko 40 hektara, a ima još nekoliko većih i niz manjih maslinika“, naglašava mr Rogić, koji iznosi i dvojbe koje su se kod ljubuških maslinara pojavile zadnjih godina.

„Mi se još uvijek tražimo u maslinarstvu. Oblica ima alternativni rodnost, pa se u zadnje vrijeme umjesto nje, masovno sadi istarska bjelica, koja rađa svake godine. I talijanski leccino rađa svake godine, kao i neke druge sorte. Trenutno su u trendu istarske sorte – bjelica i buža. Hercegovina je još u fazi ispitivanja, koju sorti i gdje saditi. Ne samo da još iskušavamo sorte, nego i tehnologiju, iskušavamo i rezidbu, pa neko skida samo dvadeset posto, a neko i do osamdeset posto zelene mase. Međutim, ono što je bitno, ulje je vrlo kvalitetno. Masovno su ekstra djevičanska ulja. Naši maslinari iskazali su se i na ocjenjivanjima ulja u Mostaru, Hrvatskoj, čak i dalje“, podcrtava mr. Rogić te konstatira:
„Maslina se na području Ljubuškog, sve više sadi iako postoje i kritičari – kažu maslina je zahtjevna. Ako ne režeš i ne gnojiš maslinu, plodovi nemaju kvalitetu. Godina 2012-ta, kad smo imali cijelu veljaču snijeg, stradali su mladi maslinici u naseljima južno od Trebižata, pokazala je gdje maslina može uspijevati. Uglavnom, preporuka je da se s maslinama ne ide južno od rijeke Trebižat, neki kažu ceste Vitina – Ljubuški. Postoje mikrolokaliteti, gdje maslina može uspijevati i južno od Trebižata, ali to treba istražiti. Prema jedno, procjeni Ljubuški može posaditi do 3.000 hektara, maslinom, smokvom i šipkom“, naglašava mr. Rogić.

Da je Ljubuški prava oaza maslinarstva potvrđuju i ocjenjivačke smotre koje organizira Federalni agromediteranski zavod iz Mostara. Među dobitnicima najviših priznanja redovito su i Ljubušaci. Tako je primjerice, u 2016-oj godini prva nagrada pripala Denisu Ibrulju iz starog djela Ljubuškog, 2017-te jednu od pet zlatnih medalja dobio je Ljubušak Dragan Mikulić vlasnik najvećeg maslinika u BiH i najveće od tri uljare…

 

Maslina se raširila od Studenaca do Grede

Za nešto više od jednog desetljeća maslina se raširila kroz ljubuški kraj, vizualno je uočljivo da se raširila od Studenaca na jugoistoku, pa sve do Grede i Klobuka na sjeverozapadu. Na brdu Klobuku maslina se penje čak do 400 metara iznad mora, a u Gredi čak i više. Kao nekada orasi i murve, maslina su danas prisutne u skoro svakoj okućnici. Za masline je vrlo bitan još jedan podatak kojeg smo saznali od mr Mire Barbarića, stručnog savjetnika u Federalnom agromediteranskom zavodu u Mostaru, sva ulja koja su u zadnje četiri godine dostavljena na ocjenjivanje bila su ekstra djevičanska! Dakle, možda se Ljubušaci i drugi hercegovci još traže u izboru sortimenta i areala, ali im je očito proizvod vrhunski.

Maslina u prednosti pred duhanom, a pogotovu smiljem

Jedna tradicionalna – duhan, i dvije kulture koje su obilježile prva dva desetljeća trećeg milenija prvo – maslina, a drugo – smilje, logičnim razmišljanjem daju odgovor o isplativosti, odnosno riziku. Rizik uzgoja duhana uz izgrađene tvornice, te sveprisutni potrošače, jedva da je postojao, a slično se može reći i za masline, gotovi produkt može se prodati na kućnom pragu, a i trošiti, ako prodaja ne ide. Kod ekstrakta smilja druga je priča, niti se može pušiti, niti koristiti kao začin, ostaje samo izvoz, jer domaćih tvornica za preradu nema. U takvoj situaciji proizvođač zavisi od milosti kupca. Razlažući dalje, s obzirom na ljekovitost maslinova ulja, a štetnost pušenja, jasno da je maslina mada niskoakumulativna u prednosti i pred duhanom.

 

https://www.facebook.com/pg/ljubuskiportal/photos/?tab=album&album_id=10155700367767025