Sv. misa zadušnica za fra Viktora Nuić slavila se danas u samostanskoj crkvi na Humcu, a predvodio ju je vikar provincije fra Ivan Ševo. Suslavilo je više od 50 svećenika. Svoju zahvalu nakon sv. mise izrekli su generalni vizitator fra Mijo Džolan i gvardijan samostana u Dubravi fra Svetozar Kraljević. Humački gvardijan fra Dario Dodig pročitao je pokojnikov životopis i izrekao zahvale. Sprovodne obrede i ukop na Novom groblju na Humcu predvodio je fra Ivan Ševo.
U svojoj nadahnutoj propovjedi fra Ivan je napravio kratki pogled na čovjeka, njegov život i njegovu smrt zaključivši kako sretna smrt znači umrijeti pomiren s Bogom i ljudima, odnosno bez smrtnoga grijeha i osnažen sakramentima vjere.
„Skidamo sve sa sebe, čak i same sebe u posljednjem trenutku života (smrt), jer nismo napravljeni niti za ovaj svijet niti za same sebe, nego za Veliko Drugo koji mora ispuniti naš život: Bog. On nam sve uzima u životu da nas sačuva još više za sebe; moguće je da uzme i sigurnost da je sve vrijedilo“ zaključio je fra Ivan te u ime Provincije pokojnom fra Viktoru Nuiću izrekao dužnu hvalu za sve dobro što je za nju učinio kroz sve godine, kroz svoj dugogodišnji trud i rad, od kada je postao njezin aktivni član.
Fra Viktor je rođen 1936. u Drinovcima. Pohađao je osnovnu školu od 1943. ̶ 1947. u Drinovcima. Studij filozofije i teologije pohađa od 1956. ̶ 1963. u Sarajevu. Postdiplomski studij završava 1967. u Rimu. Obukao je franjevački habit 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci, a doživotne je zavjete položio 8. prosinca 1957. u Sarajevu. Zaređen je za svećenika 19. kolovoza 1962. na Humcu po rukopoloženju biskupa Petra Čule.
Svećeničku službu je započeo 1963. u Mostaru. Nakon toga je od 1968. do 1973. bio ad disp. min. prov. i urednik „Mir i Dobra“. Tad prima službu tajnika provincije koju vrši do veljače 1980. U toj godini postaje pravni savjetnik provincijalata. Nakon navedene službe boravi kao duh. pomoćnik u Njemačkoj i Švicarskoj do 1985. U svibnju te godine dolazi na službu kao duh. pomoćnik u Čapljinu sve do 1988. godine. Nakon kratkog boravka u Frohnleitenu odlazi 1990. u Zagreb gdje ostaje sve do 2018. godine.
Krajem srpnja 1995. useljava u novosagrađeni samostan u Zagrebu gdje vodi dovršetak radova na crkvi i samostanu, bavi se znanstvenim, prevodilačkim i publicističkim radom; pravni je savjetnik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Unije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Hrvatskoj, kao i mnogih redovničkih provincijskih i samostanskih zajednica; od veljače 2000. sudac je Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu, a 2005. do 2010. predsjednik je istoga suda. U godini 2018. dolazi na Humac gdje živi do svoje smrti.
