Ovu subotu, osmu godinu za redom Zavičajna udruga Brljica je organizirala tradicionalno okupljanje Brljičana i prijatelja Brljice. Sve je započelo polaganjem vijenca na spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća te sv. misom koju je predvodio fra Petar Ljubičić, uz koncelebraciju fra Ivana Kvesića.
„Zato vi koji živite diljem svijeta, ovdje na ovom mjestu, ovdje u ovoj crkvi, na ovim mjestima ste upijali prve spoznaje vjere o Bogu, o Isusu Kristu i zato je dobro uvijek se vraćati na mjesta gdje smo mi Gospodina upoznali i gdje smo ga prvi put susreli i u svoja srca primili i to ne smijemo nikad zaboraviti, to ponesimo svojoj djeci“, rekao je između ostalog fra Petar u svojoj nadahnutoj propovjedi.
Na kraju misnog slavlja, u ime vodstva Zavičajna udruga Brljica koja organizira Okupljanje i druženje Brljičana obratio se Branko Boras te tom prilikom zahvalio svima koji su obnovili svoje članstvo u udruzi, kako i onima koji su financijski pomogli djelovanje udruge i svima koji su se na različite načine angažirali oko ovogodišnje proslave.
„Čvrsta ruka i poštenje, sveta voda i krštenje, budi čovik to je dika,budi roda svoga slika … Tako pjeva domoljubna pjesma uz koju smo se veselili ovoga ljeta. Rijeka ushita i radosti, s kojom smo proslavili uspjeh naših sportaša, pokazala je da je zajednički cilj, predanost i gorljivost temelj svakog postignuća. Bili smo ponosni na naše zastave i naš narod i nakratko zaboravili svakodnevne brige, a pjesmom ušutkali dežurne rugalice i profesionalne pesimiste i kritičare. Doživjeli smo da se cijeli svijet divi njihovom uspjehu.Ono što od njih može naučiti naša mala zajednica jest snaga koja izvire iz poštenog i zajedničkog rada za dobro svih. I ovo naše godišnje okupljanje,već osmo po redu, zahtijeva angažman i ustrajnost, i kao svako mlado, posađeno stablo brigu svoga gospodara. Svake se godine zabilježi jedan novi god, svake se godine doda jedna nova grana. Neka, na žalost i usahne. Ove nas je godine napustio prijatelj koji je živio za ova okupljanja, neumorno zapisivao priče, porijeklo naših prezimena, listao stare knjige po župnim uredima. I njega ćemo trajno upisati i pamtiti u knjizi prijatelja naše Brljice – naš Rudo Boras. Hvala mu u ime svih nas. Neka mu Bog dade mir i spokoj“, rekao je Branko Boras.
Nakon svete mise i blagoslova druženje je nastavljeno uz pjesmu i igru, stare priče i spomenare, u stilu kako i pjesma govori; gdje god da te život nosi, uvik moraš znati tko si.
Ostavi komentar