Što to spaja Koprivnicu, Hlebine i Ljubuški, što to povezuje Zapadnohercegovačku i Koprivničkokriževačku županiju saznali su oni koji su sinoć došli u zgradu Općine na otvaranje izložbe slika nastalih na likovnoj koloniji Drago Galić „Naivno slikarstvo – Hlebinska škola“ koja je organizirana u sklopu obilježavanja Dana općine Ljubuški.
Kolonija je nastala zahvaljujući Vinku Galiću koji svake godine okuplja poznate slikare, nekadašnje kolege i prijatelje Drage Galića, danas poznate i priznate umjetnike koje je, zbog velikih obveza, teško okupiti na jednom mjestu. Likovna kolonija se održavala u selu Grab i u njoj su sudjelovali slikari naivne umjetnosti iz Hlebina koji su u mirnom i ugodnom dvorišnom ambijentu obiteljske kuće Zore Bebić stvarali svoja djela i slikali različite motive. A istovremeno u središtu sela Bijača postavili su kamen i kipari koji su dolazili na koloniju klesali su svaki po svoj četvorni metar kamena. Tu su predstavili po ugledu na ornamentiku sa stećaka, životinjski svijet sela Bijače koji je puno življi negoli se može pretpostaviti za jedno tako malo.
„Radovi autora treće generacije Hlebinske škole, nastali na likovnoj koloniji Drago Galić, već na prvi pogled uvlače nas u bajkovitu priču o stvarnosti, stvarnosti koja je nestvarna, koja je snažnom autosugestijom preoblikovana. Priča je to, koja djeluje kompaktno i cjelovito, za koju smo možda mislili da je već ispričana, ali ona je opet pred očima promatrača tako nova i svježa. Ova dvadeset tri pojedinačna likovna ostvarenja rezultirala su magičnom atmosferom, specifičnom slikarskom koncepcijom na koju promatrač ne može ostati indiferentan. Motivi seoskih kućica, polja, seljaka, vegetacije u različitim godišnjim dobima, pijetlova, podravskih ribiča, cvijeća te ponekim religioznim detaljem bliski su hrvatskom naivnom slikarstvu i pred nama se ovdje otvaraju kao vrata u neki minuli, bolji svijet. Logika razuma ustupa pred likovnom logikom te objekti prošireni u obrnutoj perspektivi i smješteni unutar slojevito strukturiranog prostora djeluju gotovo nadrealno. Robusni likovi, disproporcionalni, otežali od rada, sušta su suprotnost današnje fizičke estetike, i kao takvi vraćaju nam povjerenje u istinske moralne vrijednosti te ulijevaju mir. Iskrenost crteža neopterećenog akademizmom, suptilno nas poziva na iskrenost prema sebi samima dok živopisni, gotovo provokativni kolorit kroz krajolike okupane svjetlom vraća boju u pomalo sivu svakodnevnicu modernog čovjeka. lako bez formalnog obrazovanja autori Hlebinske škole imaju najboljeg učitelja kojeg vrlo dobro razumijemo, a to je priroda, koja ima nenadmašan smisao za formu. Stvarajući generacijama likovnu autentičnost Hlebinska škola naivnog slikarstva je veoma specifična i iznimno vrijedna pojava unutar hrvatskog slikarstva i kao takvu je trebamo poštovati, cijeniti i poticati“ , rekla je mag. slik. i prof. likovne umjetnosti Tamara Herceg koja je imala zadatak između više od 400 djela nastalih tijekom kolonije izabrati ove koji su izloženi.
Svoje dojmove iz kolonije ispričali su Stjepan Pongrac i Josip Gregurić te je nakon toga Vinko Galić izložbu proglasio otvorenom.
Program je vodila Bjanka Medić, a u glazbenom djelu programa nastupili su Lucija Barbarić i Sara Brkić, učenice Osnovne glazbene škole Ljubuški.
