Nakon posjeta južnim padinama Klobuka, 475 metara visokog po mnogo čemu specifičnog brda, stekli smo dojam da će o tom specifikumu ima što reći i arheologija. Elem, Klobuk je neobičan već zbog toponima. Dolazeći s jugoistoka iz smjera Vitine, zaista ima oblik šešira, odnosno klobuka.
Dalje Klobuk je poznat i kao morfološki fenomen, koji se izučavao, ispod slojeva gline nalazi se krečnjak, u stvarnosti bi trebalo biti obrnuto. Upravo zahvaljujući tom fenomenu Klobuk je vodom iznimno bogat. Stariji mještani istoimenog naselja koje ga opasuje, tvrdili su da na Klobuku i pod Klobukom, vriju 33 vrela! Naravno, Klobuk je zanimljiv i po tome što se kao izdanak biokovskog masiva zario duboko u plodnu ravnicu jedinim imenom zvanu Ljubuško polje.
Međutim, ono što kriju njegove južne padine široj pa čak i stručnoj javnosti totalna je nepoznanica. To je u prvom redu obilje keramike koja govori da su ti prostori bili naseljeni od davnina, zatim svojevrsni arteški bunari na oko 350 metara iznad razine mora, a nakon što smo bez kopanja pronašli niz ostataka keramike, od žrvnjeva pa do ručki posuda koje stručnjaci datiraju u brončano ili željezno doba, očito bi se o Klobuku kao arheološkom nalazištu, u budućnosti moglo i puno više čuti.
Obilje keramike iz razdoblja kasne antike, od kojih neki ulomci sadrže specifične crte, dali su za pravo upornom Vinku Hercegu, ljubuškom arheologu amateru, čija je želja praktično dokazati da je na području današnje općine Ljubuški zaista bilo sedam rimskih legija, odnosno da je područje te općine u doba antike, bilo gusto naseljeno.
Uporni Vinko prošao je brda i brežuljke uz rijeku Trebižat i njezine pritoke Vriošticu i Studenčicu…, te se putem ostataka keramike praktično uvjerio u bogatu prošlost tog podneblja. Međutim, Klobuk je i njega iznenadio.
„Padine Klobuka su prava arheološka riznica, ne treba ni kopati da bi se u to uvjerilo. Ovako bogatstvo keramike na prostoru dužine od približno 1,5 kilometra, još nisam vidio“, ustvrdio je ovaj zanesenjak u ljubuške krajolike.
U to smo se i sami uvjerili prvi nalaz žrvanj, pronašli smo na mjestu gdje je izgrađen predajnik, vjerojatno je tu bila gomila koja je pri njegovoj gradnji raskrčena. Iako prolaze bez kritika nerijetko su tv. operateri uništavatelji naše kulturno-povijesne baštine. Keramika se nalazi i na nekad obrađivanim terasastim površinama. Onda su slijedili bunari, koji na prvi pogled zbog obzidanih vrhova, djeluju kao čatrnje. Međutim, neki od njih toliko su uski, 48 centimetara, da smo se morali složiti s gospodinom Hercegom da su ih mogli zidati samo robovi, jasno u doba Rimljana, mada smo čuli i drugačije priče. Pravo iznenađenje dočekalo nas je iznad potpuno napuštenog naselja, koje se jednostavno zvalo Brdo, ostaci keramike na svakom koraku, neobično široki zidovi kuća i druga iznenađenja. Pri traganju od pomoći su nam bili minuli požari i sušno proljeće. Jasno, da bi se otklonile neke nedoumice, na padine Klobuka treba se uspeti još koji put, a onda bi svoj sud trebala reći i struka. U svakom slučaju, već površan uvid daje naslutiti da brdo Klobuk krije arheološke tajne.
